Djeca, tete i roditelji riječkog vrtića Maza sudjeluju u međunarodnom projektu “The book of life - Knjiga života“ u kojem se klincima objašnjava kako nastaje život
Nemaju tabu tema: U našem vrtiću sad učimo sve o bebama
Prateći interese djece, osluškujući njihove potrebe te želje za dobivanjem informacija vezanih uz temu nastanka života, djeci je pružena mogućnost da na njima pristupačan i prilagodljiv način, učenjem kroz igru, dođu do željenih informacija o temi koja odraslima predstavlja izazov prilikom objašnjavanja.
Zajedno s djecom, odgojiteljice i roditelji promišljali su i istraživali učeći kroz igru, likovno se izražavajući s ciljem približavanja djeci procesa nastanka života, važnost obitelji i (ne)diskriminacije između djevojčica i dječaka. Objasnila nam je to Sandra Repeša, odgojiteljica Dječjeg vrtića Maza iz Rijeke.
Vrtić je tijekom ove pedagoške godine sudjelovao u međunarodnom projektu “The book of life - Knjiga života“,
- ‘Knjiga života’ je projekt u kojem su sudjelovala djeca starije mješovite skupine u dobi od 5 i 6 godina.
Ostali sudionici su roditelji, patronažne sestre, stručni suradnici, odgojiteljica i profesorica engleskog. Radom, kvalitetom i kreativnošću dobili smo priznanje na državnoj razini te ćemo projekt predstaviti na međunarodnoj konferenciji ‘World Assembly and International Conference 2016.’. Konferenciju organizira OMEP, međunarodna, nevladina i neprofitna organizacije koja se bavi aspektima odgoja i obrazovanja te se održava u srpnju u Seulu, glavnom gradu Južne Koreje - kaže Repeš.
Prema njezinim riječima, kvalitetu rada na projektu poboljšali su uvođenjem raznih metoda i oblika rada te korištenjem suvremene tehnologije i medija. Svoj rad su predstavili na tri stručno-znanstvena skupa u Hrvatskoj.
- Osim što su imali priliku pokazati primjer dobre prakse odgojno–obrazovnog rada ove ustanove, često smo se susretali s različitim predrasudama i pitanjima na koji način smo djeci objasnili proces nastanak života, s obzirom na to da je to još tabu tema u Hrvatskoj. Dječja znatiželja bila je naša vodilja, a dok su ona upijala svaku informaciju i usvajala željena znanja, također smo i mi sami dopunjavali postojeće znanje, bogatili svoj vokabular i radili na sebi. Shvatili smo da nikad nije ni bio problem djeci koja žive u modernom dobu objasniti nastanak života, jer njima je to samo još jedno zadovoljavanje potreba za dobivanjem željenih informacija te oni proces nastanka života doživljavaju kao nešto prirodno i spontano. Djeca ne razmišljaju o istome kao mi odrasli odgojeni u konzervativnoj sredini - tvrdi odgojiteljica Repeš.
Dodaje da sad, nakon projekta, djeca razumiju proces nastanka života i ulogu roditelja u njihovu životu, uviđaju i prihvaćaju spolne, fizičke i kulturološke razlike među sobom i drugima, aktivno sudjeluju u rješavanju pitanja vezanih za njihov život, svjesna slobode izražavanja vlastitih misli i potreba.
- Ponosni i svjesni težine zadatka koji je pred nama te željom da promičemo dječja prava i zalažemo se za isto, predstavimo svoju ustanovu i rad navedene, našu općinu, županiju i državu u kojoj živimo.
Trenutačno smo u potrazi za sponzorima i donacijama koji bi nam omogućili da naš san, san naše djece i naše ustanove postane stvarnost te da predstavimo projekt na međunarodnoj konferenciji na Ewha Woman University u Seulu. To bi bio veliki uspjeh za nas i našu ustanovu koja ove godine, uz sve navedeno, slavi svoj najveći uspjeh, 25. godišnjicu postojanja - zaključuje odgojiteljica Gabrijela Tomašević.
Djeca su u sklopu projekta crtala, pisala i odgovarala na pitanja kako nastaje život. Tete u vrtiću zapisale se njihove izjave. Ovo su neke od najzanimljivijih: “Bebe nastaju kad crvići ili spermići putuju do jajne stanice koju ima mama. Tijekom putovanja sve ih je manje i manje. Ostane ih samo troje. Najuporniji spermić ulazi u jajnu stanicu i oplodi je. On se može prepoloviti na dva dijela. Tada nastaju dvije bebe koje rastu devet mjeseci”, “Beba u trbuhu je jako mala, kao zrno graška. Ima rep, oči i usta. Beba raste i raste“, “Beba u trbuhu ima oči, usta, noge i ruke“, “Mama zna da je beba u trbuhu jer je osjeti. Mama to jednostavno zna“, “Mama ide kod doktora. Mama na ultrazvuku sazna je li beba djevojčica ili dječak. Ako je žensko, imat će sve isto kao i dečko“, “Beba može čuti mamu kroz trbuh. U trbuhu voli jesti slatko“, “Mamu boli trbuh jer je beba tuče u trbuhu. To je znak da beba želi ići vani. Vrijeme je da mama otiđe u bolnicu“, “Mama ide kod doktora. Doktor joj reže trbuh i izvadi joj bebu. Beba može sama izaći kroz ženski spolni organ“.