Nepoznati dosje: Što je Hitler mislio o Paveliću i njegovima

Knjiga “Hitler’s Table Talk” izdana je još pedesetih godina, a 2000. doživjela je reizdanje. Zbirka je to monologa Adolfa Hitlera te razgovora koje je vodio s bliskim suradnicima u razdoblju od 1941. do 1944. godine. Sve njegove riječi zabilježili su Heinrich Heim, Henry Picker i Martin Bormann. Hitler je govorio o religiji, filozofiji, politici i brojnim drugim temama. Među ostalim, na nekoliko mjesta spominje Hrvate u kontekstu koji za nas nije osobito laskav. Iako nikada nije bio na našoj obali, kaže kako smo sjajna turistička destinacija.

“Kada bi Hrvati bili dio Reicha, kao izvrsni vojnici njemačkog Führera čuvali bi močvarna područja. Kako bilo, ne bi se prema njima trebalo ponašati onako kako to sada čini Italija. Hrvati su jako ponosan narod i trebalo bi ih zakletvom vjernosti vezati izravno uz Führera. U tom slučaju mogli bismo se na njih potpuno osloniti. Recimo, kada ispred mene stoji Kvaternik (op.a. Slavko Kvaternik, ustaški ideolog), u njemu vidim sve ono što Hrvati jesu - čvrst u prijateljstvu, a njegova riječ obvezuje zauvijek”, govori Adolf Hitler. Ipak, povijesne okolnosti pokazuju kako je Hrvatska za njega bila izvor za pljačku i besplatnu radnu snagu.

- Svaki 30. čovjek išao je u Njemačku na prisilni rad, a mnogi se nisu vratili. Riječ je o više od 200.000 ljudi iz Hrvatske i s područja BiH. Nadalje, iz NDH su nacisti eksploatirali poljoprivredne proizvode i rudu. Općenito, Hitler je na NDH gledao kao na koloniju - objašnjava povjesničar prof. dr. Ivo Goldstein. Njegov kolega Tvrtko Jakovina dodaje kako je Hitlerovo mišljenje variralo i bio je sklon onima koji su mu bili saveznici, iako je imao loše mišljenje o Slavenima.

- Slavenski narodi u njegovu imperiju nisu imali drugog mjesta nego da ih se tretira kao roblje za sekundarne poslove. Slovake, Hrvate i slične tretirali su kao seljake koji su bili glupi i ništa više od toga.

U vrijeme rata izlazile su dječje slikovnice gdje su upravo te narode prikazivali u takvom svjetlu. Ipak, njegov odnos je nedosljedan. Bugari su mu bili najbliži, pa ih je najviše cijenio, dok su Česi o kojima je govorio iznimno negativno, u ratu ipak prošli s manje gubitaka nego drugi. Svatko tko je bio na njegovoj strani ponekad je dobio koju pozitivnu rečenicu, objašnjava Jakovina.

“Mađarima se lakše upravlja nego Rumunjima. Kakva šteta da umjesto Rumunja ne možemo postaviti Hrvate”, sanjari Veliki Vođa o pokornosti drugih naroda. Ubrzo potom otkriva skrivene želje.

“Govoreći opet o Hrvatima, privlačna mi je ideja, gledano s etničkog stanovišta, da ih treba germanizirati.

>>>  Više pročitajte u novom broju 24sataExpressa. Darujemo i Knjigu mozgalica!