Nestali s milijunima: Nikada nisu našli razbojnike ni plijen

Van iz vozila! Ostavite ključeve! Brzo! Brzo! Odbacite pištolje!, zaurlali su te travanjske večeri prije 18 godina maskirani razbojnici s uperenim automatskim oružjem u dvojicu naoružanih zaštitara i golorukog vozača VW Passata s prtljažnikom prepunim novca Zagrebačke banke.

Naoružani zaštitari nisu se ni snašli

Bila je to spektakularna pljačka. Za stručnjake i laike pljačka stoljeća po načinu izvršenja, po okrutnosti i po visini milijunske materijalne štete. Vozač Passata tada je jedva preživio teško ranjavanje, a pljačkaši su umakli s pozamašnim plijenom od 5,5 milijuna kuna u različitim valutama.

I u svjetskim razmjerima rijetko je kad zabilježen slučaj da se posada vozila za transport novca razoruža i izbaci iz vozila te se potom doslovce otme Passat i odjuri s vrećama novca.

Bio je utorak. Proljetna večer 23. travnja 1996. godine. Nešto iza 21 sat crni Passat Zagrebačke banke s prtljažnikom prepunim kuna, američkih dolara, njemačkih maraka i drugih valuta s prikupljenim novcem iz poslovnice u Poreču vraćao se u Zagreb. Gotovo je klizio Paromlinskom ulicom u središtu Zagreba vozeći se prema trezoru banke.

Za upravljačem je bio Josip B. (50) iz Zagreba, nadasve iskusan, pouzdan i provjeren vozač. Čuvaju ga dvojica životno i po stažu iskusnih pištoljima naoružanih zaštitara banke, zaposlenici takozvane FIT, fizičke i tehničke zaštite.

Ne sluteći ništa trojac se vozi u pravoj limuzini koja baš, kako kažu znalci, i nije najprikladnija za transport novca, ali bilo je to takvo vrijeme. Na križanju Paromlinske i Trga Stjepana Radića Passatu se nenadano ispriječio bijeli Golf s njemačkim tablicama. Morali su se zaustaviti. Dalje nisu mogli. Naoružani zaštitari nisu se ni snašli, a iz prepriječenog Golfa iskočila su dvojica maskiranih pljačkaša. S uperenim automatskim oružjem zaprijetili su im da napuste vozilo, ostave ključeve i odbace oružje. Razbojnici su ih razoružali bez da su zaštitari i pomislili pružiti bilo kakav otpor. Pištolji su im ostali na sjedištima Passata, a oni su s uzdignutim rukama nemoćno stajali pokraj vozila.

Prilikom izlaska vozač Joža izvadio je ključeve iz kontaktbrave i odbacio ih na pločnik. Vozač misli da je riječ o šali i rukom hvata prigušivač uperen u njega. Pokušava oteti oružje napadaču. Nije uspio. Čuju se tri hica. Josip pogođen pada. Zaštitari su zanijemili od prizora gledajući vozača kako se krvav previja na asfaltu.

Teško ranili vozača

Pljačkaši bježe, jedan u Passatu s vrećama novca Zagrebačke banke, a drugi u Golfu. Istraga do danas, punih 18 godina, nije donijela ništa novo. Još traže počinitelje. Gotovo dva desetljeća tapka se u mraku, a pljačkašima nema ni traga. Slučajni prolaznik spreman pomoći pokazuje prisebnost i humanost pa teško ranjenog vozača Zagrebačke banke svojim automobilom odmah vozi do zagrebačke bolnice Sestara milosrdnica i prije dolaska Hitne pomoći. Živ je ne bi dočekao. Zadobio je prostrijelno-ustrijelne rane u predjelu grudnog koša. Olovna zrna srce su mu promašila za dlaku. Od sigurne smrti spasili su ga liječnici bolnice u Vinogradskoj.

Na mjesto zločina pristiže policija za očevid, istražni sudac i ostali stručnjaci za ovu vrstu kriminala. Grad je na svim ključnim prometnicama potpuno blokiran policijskim patrolama naoružanim dugim cijevima. Pregledava se gotovo svako vozilo i svatko u njemu. Počinje potraga za pljačkašima. Vozač je ranjen iz Škorpiona, zaključuju po čahurama stručnjaci odmah po dolasku na mjesto zločina. Predvodi ih tadašnji MUP-ov vrsni balističar i mehanoskop Damir Ćatipović. Uobičajeni ili, bolje rečeno, vrlo  čest kalibar 7,65 milimetara.

U to vrijeme su s tom vrstom kratkog ubojitog oružja u pravilu bili naoružani vojni i policijski časnici. U privatnom vlasništvu Škorpion se legalno nije moglo posjedovati, a na crnom tržištu bio je izrazito cijenjen. Policija kuca na vrata većini evidentiranih pljačkaša koji bi, po načinu izvršenja, mogli doći u obzir kao počinitelji ili nešto znati o njima. Neki se i poligrafski testiraju. Rezultati izostaju. Potpis je to profesionalaca bliskih vojno-policijskim-specijalnim strukturama, kažu znalci. Neki svjedoci su na obližnjoj telefonskoj javnoj govornici u blizini mjesta prepada zamijetili jednog muškarca koji je možda bio pomagač pljačkašima. Zamijećeno je i drugo vozilo koje je, osim Golfa ispred, prikliještilo Passat u tzv. sendvič. Policija izrađuje fotorobot sumnjivca.

Istražitelji, kako neslužbeno doznajemo, prepoznaju nikog drugog do po ponašanju i koječemu drugome problematičnog pripadnika MUP-ove specijalne jedinice Lučko. Toliko je sličio fotorobotu da je izgledalo kao da je policijski crtač radio njegov portret dok mu je pozirao nepomično sjedeći ispred njega. Za istražitelje je to bio tračak nade.

Pronalaze kolegu specijalca iz Lučkog. U prvom momentu mu odmah provjeravaju sve oružje i prebrojavaju streljivo u oružju.

Provjeravaju mu i alibi. Međutim, bezuspješno. Sumnju ni s čim nisu potvrdili. Bila je to prava “sačekuša”. Sumnjalo se da su pljačkaši imali pomagača “iznutra”, nekoga iz banke. Razgovaralo se, testiralo i provjeravalo gotovo svakog zaposlenika banke, ali ni to nije potvrdilo sumnje.

Snimke nadzornih kamera nisu im bile od koristi

- Oružani prepad je ‘odrađen’ toliko profesionalno da smo bili gotovo uvjereni da iza svega stoje specijalci, bilo vojni, bilo policijski. Nekoliko dana poslije oba su automobila pronađena u sporednim uličicama na periferiji zapadnog dijela grada Zagreba. Bili su potpuno očišćeni. Nikakvih tragova. Tehnika je u to vrijeme bila vrlo slaba – govori svjedok vremena.

Snimke nadzornih kamera nisu im bile od koristi. Naš sugovornik dodaje kako je direktor Zagrebačke banke u to vrijeme silno želio da policija pronađe razbojnike nudeći im za nagradu čak dva skupocjena automobila. Razbojnici su, opisivali su tada svjedoci, bili muškarci s jedva navršenih 30-ak godina. Obojica u sportskoj odjeći i obući te gotovo identičnim trenirkama po vrsti i boji. Obojica su bili i slično maskirani. Na glavi su ispod šilterica imali navučene ženske najlonke s prorezima za oči.

Slično, gotovo identično, bili su naoružani i automatskim oružjem. Na jednoj od podužih cijevi sličnih automatskim puškama stršio je prigušivač.

U cijelom slučaju je zanimljiv, gotovo šokantno smiješan detalj, nonšalantnost jednog od iskusnih zaštitara Zagrebačke banke koji je tada štitio transport s vrećama od 5,5 milijuna kuna. Naime, njemu je službeni pištolj bio toliko nespretan za nošenje, jer mu je tzv. udarač udarne igle pištolja derao košulje, pa se na samo sebi svojstven način dosjetio kako doskočiti tom problemu. Selotejpom je jednostavno omotao udarač pištolja da mu ne struže po odjeći učinivši time pištolj neupotrebljivim i doslovce pravom dječjom igračkom.

Ovaj im je primjer poslije poslužio tek za edukaciju mlađih naraštaja zaštitara.

Vozač Josip, među kolegama, prijateljima i obitelji poznatiji kao dobroćudni Joža koji nije ni pušio ni pio, nikad nije doznao tko ga je te večeri umalo ubio.

Umro je prije pet godina. Njegova 68-godišnja udovica Marica kroz suze se prisjeća slučaja.

- On je tada vozio novac iz Istre. S njim su bila dva pratioca. Javljali su se cijelim putem. Na ulasku u Zagreb, kad su bili kraj Velesajma, javili su se centrali da stižu brzo. Ispred njih je vozio neki Mercedes koji im je bio sumnjiv zbog silnog telefoniranja. U Paromlinskoj im se prepriječio neki automobil, a suprug je mislio da se netko izgubio pa treba pomoć - prisjetila se svega njegova udovica.

 Vozač zgrabio cijev prigušivača i zavrnuo je

Rekla je da su iz tog automobila izašli naoružani muškarci.

- Zaprijetili su im da izađu i ostave ključeve. Muž nije poslušao. Izvadio je ključeve i bacio ih na tlo. Jedan napadač je prema mužu krenuo s oružjem. Muž je zgrabio cijev prigušivača i zavrnuo je. Ovaj ga je onda upucao u prsa, baš po sredini, blizu srca. Metak je prošao centimetar od srca. I pluća su mu se otvorila. Dobro da ga nisu tada ubili. Sam Bog ga je spasio. On se borio s tim razbojnicima bez razmišljanja umjesto da su to radili obučeni zaštitari - govori ona kroz suze.

Lopovi su pokupili ključeve, pobjegli s novcem i autom. Joža je poslije supruzi Marici rekao da se ranjen dignuo pa opet pao.

Samo osam dana otkako joj je muž bio teško ranjen i jedva izbjegao smrt svi su, kaže, zašutjeli o tome. I banka i policija.

Nakon oporavka od ranjavanja vozač Josip se vratio na posao kao da ništa nije bilo. Nakon nekoliko godina otišao je u mirovinu s mizernih 1400 kuna. Ni invalidsku mu nisu ponudili. Nakon 18 godina od slučaja udovica nesretnog vozača Jože više se ničemu i ne nada.

- Hoće li to policija ikad riješiti? Hmm. Ne znam. Ma ja vam o tome više i ne razmišljam. Ne nadam se i mislim da to više nikad neće biti riješeno. Ako je to bilo u njihovu interesu, koja će onda policija to riješiti? Svi su prvih nekoliko dana obećavali sve i govorili bude, bude... I, evo, ništa – drhtavim glasom govori udovica požrtvovnog vozača Zagrebačke banke koji tijekom života nije dočekao da njegov slučaj, u kojem je gotovo izgubio glavu, ikad bude razriješen.

Danas su pljačke vozila za transport novca u Hrvatskoj rijetke upravo zbog osuvremenjivanja načina transporta sa specijaliziranim, neprobojnim vozilima za tu namjenu i specijalno obučenim timovima za pratnju.

Golf banke oteli na cesti

Ipak, i nakon ove bilo je još nekoliko velikih pljački u kojima su razbojnici pobjegli s milijunima kuna, a nikad nisu pronađeni. Jedan od zanimljivijih bio je oružani napad na službeni Golf Hrvatske banke Mostar koji su 26. listopada 1999. godine oko podne trojica maskiranih razbojnika otela na regionalnoj cesti Metković - Vrgorac. Pljačkaška trojka je nedaleko od državne granice s BiH nabacala kamene gromade te naoružana dugim i kratkim oružjem u zasjedi čekala kombi kojim se iz Mostara u Makarsku prevozilo čak osam milijuna kuna. Kad se službeno vozilo zaustavilo pred barikadama, pljačkaši su dvojicu službenika istjerali iz vozila, vezali ih lisičinama i ubacili u prtljažnik, a potom se otetim automobilom odvezli nekoliko kilometara dalje.

Golemi plijen, oko pet milijuna kuna u satovima, dvojica naoružanih razbojnika odnijela su u ožujku 2005. godine iz urarske radnje Marli u centru Zagreba. Ni oni nikad nisu uhvaćeni.