Ferdinand Waldo Demara Junior poznat i kao "Velika varalica", prema kojem je snimljen i istoimeni film, u svojoj prevarantskoj karijeri glumio je mnoge uloge...
Nije htio novac, već ugled: Bio je kirurg, psiholog, redovnik...
Vješti prevarant može "preveslati" bilo koga - običnog malog čovjeka, pohlepnog biznismena, pa čak i multinacionalnu kompaniju. Kroz povijest je bilo bezbroj hohštaplera koji su iskorištavali ljudsku naivnost i živjeli od varanja, a neki su čak prikazivani kao "heroji" koji uzimaju novac od bogatih i glupih te su o njima pisane knjige i snimani filmovi. U najnovijem specijalu izdvojili smo neke od najzanimljivijih slučajeva prevara - u svijetu showbiznisa, sporta, bankarskog sektora, umjetnosti... Svaki drugi dan pročitajte novi članak iz specijala
Najpoznatiji svjetski prevaranti.
Ferdinand Waldo Demara Junior (21. prosinac 1921.- 7. lipanj,1982.) poznat i kao "Velika varalica", a po kojem je snimljen i istoimeni film, u svojoj prevarantskoj karijeri glumio je mnoge uloge - profesora, psihologa, kirurga, zatvorskog čuvara, redovnika...
U nekim drugim okolnostima, poslodavci bi bili iznimno sretni što imaju zaposlenika kao što je bio Demara . Imao je fotografsko pamćenje i bio iznimno inteligentan . Ono što je zanimljivo, Demara nikada nije nastojao izvući financijsku korist iz uloga u koje se prerušavao, tražio je samo poštovanje i ugled.
Sa 16 godina pobjegao u samostan
Demara, kojeg su kao malog zvali Fred, rođen je 21. prosinca 1921. godine u Lawrenceu , bogatoj četvrti u Massachusettsu. Otac, Ferdinand stariji bio je stručnjak za sliku u obližnjem kinu, koje je bilo u vlasništvu njegova brata. Međutim, tijekom 'Velike depresije', Ferdinand stariji je bankrotirao , sve su izgubili i obitelj je bila prisiljena preseliti se u siromašniju četvrt u Lawrenceu . Mladog Freda to je ljutilo, pa je sa 16 godina pobjegao iz obiteljskog doma i pridružio se redovnicima na Rhode Islandu. U samostanu je ostao nekoliko godina, a 1941. pridružio se američkoj vojsci.
Dezertirao iz vojske pa predavao psihologiju
Godinu dana kasnije, Demara je preuzeo ime Anthony Ignolia , identitet kolege iz vojske, te dezertirao. Pridružio se mornarici. No kako nije dobio položaj koji je htio, Demara je inscenirao samoubojstvo . Uzeo je ime - Robert Linton French - i započeo novi život kao religijski orijentirani psiholog . Podučavao je psihologiju na Gannon koledžu u Pennsylvaniji, radio u sanatoriju u Los Angelesu, te kao predavač na koledžu St. Martin u Washingtonu. Na posljetku ga je uhvatio FBI i strpao iza rešetki na 18 mjeseci zbog dezertiranja.
Kao redovnik osnovao koledž
Nakon izlaska na slobodu se pod imenom brat John Payne pridružio rimokatoličkom redu u Maineu (engl. Brothers of Christian Instruction). Dok je služio kao redovnik došao je na ideju da svoje učenje proširi na druge pa je osnovao vjerski koledž koji je priznala i država Maine . Redovnički poziv je napustio 1951. godine. Naime, uvrijedio se jer ga ostali redovnici nisu imenovali za rektora i jer su koledž nazvali LeMennais koledž . Ustanova je postojala od 1951., kada je Demara otišao. pa do 1959. kada se seli u Canton, u Ohio, a 1960. mijenja ime u Walsh sveučilište.
Izveo nekoliko uspješnih operacija kao kirurg
Dok je bio u samostanu upoznao je mladog doktora Josepha C. Cyra što je dovelo i do jedne od njegovih najpoznatijih uloga - preuzeo je identitet svog novostečenog prijatelja te radio kao kirurg na HMCS Cayuga, razaraču Kanadske kraljevske mornarice tijekom Korejskog rata . Uspio je improvizirati na nekoliko operacija i spriječiti širenje infekcije kod pacijenata upotrebom penicilina. Najpoznatije operacije izveo je na nekoliko korejskih žrtava koje su stradale tijekom borbi. Nekoliko njih bilo je u životnoj opasnosti, a sve oči bile su uprte u Demaru, jedinog kirurga među posadom. Navodno, dok su pacijente pripremali za kirurški zahvat u sali, Demara je brzinski prelistavao opći priručnik za kirurge kako bi se pripremio na pothvat života. Srećom, svi pacijenti su preživjeli.
Vijest o uspješnoj operaciji završila je u jednim kanadskim novinama te tako došla do majke pravog doktora Cyra , koji je za vrijeme rata radio u New Brunswicku. Informacija o 'velikom varalici' došla je i do kapetana Jamesa Plomera koji je isprva odbijao povjerovati da je to istina. Kanadska mornarica nije podnijela prijavu protiv Demare i on se vratio u Sjedinjene Države.
Otkrio tajnu uspjeha
Demara je kasnije u biografiji objasnio tajnu svoga uspjeha:
- Prvo, u svakoj profesiji ili području postoji puno neiskorištene moći i utjecaja u kojima se možete istaknuti. Drugo, ako želite tu moć nikad nemojte ugrožavati nečiju već postojeću poziciju, stvorite novu. Ja to nazivam širenje u vakuumu moći - objasnio je Demara te dodao kako se tako, kad već preuzmete novu ulogu, nećete morati nositi s konkurencijom, nametnutim standardima ili biti uspoređivani s ostalima.
- Kako će vam itko reći da ne dajete najbolje od sebe? U takvoj situaciji nemate ustaljena pravila, zakone ili prethodnike koji će vas ograničavati. Stvorite vlastita pravila i sami odlučite kako ćete voditi tu igru - kazao je 'Veliki varalica'.
Postao poznat nakon što je o njemu pisao Life
Priču o svojim podvizima Demara je prodao Life magazinu . Bavio se sitnim poslićima, no velike prijevare više nisu dolazile u obzir jer je bio poznat javnosti. Odao se i alkoholu. Jedno vrijeme glumio je zatvorskog čuvara u Huntsvilleu , u Teksasu. Prema navodima njegovog biografa, Demara je postao poznat kada je jedan od zatvorenika pronašao primjerak Lifea s članom o 'Velikom varalici'.
Demara je 1959. godine nastupio u televizijskom kvizu 'You bet your life' gdje je otkrio detalje svoje burne prošlosti.
Zahvaljujući prijevarama i novostečenoj slavi dobio je 1960. godine malu ulogu u horor filmu The Hypnotic Eye . Bio je i blizak s nizom uglednih ličnosti, primjerice s glumcem Steveom McQueenom.
Radio kao kapelan u bolnici
U bolnici u Orange Countyju u Kaliforniji radio je kao kapelan . No kad je kasnih '70-ih godina otkrivena njegova prošlost, skoro je dobio otkaz. Ipak, doktor Philip S. Cifarelli , koji je postao blizak s Demarom, osobno se zauzeo za 'Velikog varalicu' i on je mogao ostati na toj dužnosti. Demara je bio veoma cijenjen i aktivan kapelan , a služio je mnoge pacijente. Nekolicina njih bila je upoznata s detaljima Demarine burne prošlosti. Zahvaljujući prijateljstvu s dr. Cifarellijem i dr. Jerryjem Nilssonom, Demara je živio u bolnici sve do svoje smrti.
Zbog komplikacija s dijabetesom morali su mu amputirati obje noge. Umro je 7. lipnja 1982. godine u 60. godini u domu dr. Nillsona od srčanoj zastoja.
Po knjizi snimljen film 'Veliki varalica'
Demarin život opisan je u knjizi 'Veliki varalica' autora Roberta Crichtona, objavljenoj 1960. godine. Iduće godine, snimljena je i filmska adaptacija u kojoj ga glumi Tony Curtis.