Nijemci su ga obožavali i zato ga je Hitler natjerao da se ubije

Rommel, Rommel, Rommel! Ima li išta važnije nego da se Rommel pobijedi?! - uzviknuo je tadašnji britanski premijer Winston Churchill. Sa strahopoštovanjem je izgovarao ime nacističkog vojskovođe, u to vrijeme najpoznatijeg Nijemca nakon Hitlera. 

- Neprijateljski vojni zapovjednik stječe takav ugled samo kad je daleko iznad prosjeka i kad je sasvim drukčijeg kova - kazao je general sir Calude Auchinleck, Rommelov protivnik u Africi.

Poslije rata Churchill je izjavio da je Rommelov otpor prema Hitlerovoj tiraniji, koji ga je stajao života, doživio kao njegovu dodatnu slavu.

Rommel, koji je zbog svojih vojnih uspjeha u Africi dobio nadimak 'Pustinjska lisica',   život je skončao krajem 1944. godine kad je po Hitlerovom nalogu morao počiniti samoubojstvo. Führer je bio uvjeren da je on bio uključen u zavjeru protiv njega i da je jedan od glavnih urotnika koji su htjeli izvršiti atentat na njega. Omiljenom njemačkom junaku dao je izbor. Ako se ubije, obećaje mu svečani pokop. Sahranit će ga kao njemačkog heroja, a njegova obitelj i dalje će uživati privilegirani status te će dobit i njegovu visoku mirovinu.  Ako odbije, sudit će mu za veleizdaju, pogubit ga, a obitelj će mu uhititi. Rommel se odlučio za samoubojstvo. Dali su mu pilulu sa cijandom. Popio ju je.

I doista, Hitler je proglasio dan nacionalne žalosti, a Rommel je pokopan sa svim vojnim počastima. Javnost je obaviještena da je umro kao heroj od posljedica ranjavanja tri mjeseca ranije.

Njegovo ime je i dalje korišteno u promidžbene svrhe. Istina o njegovoj smrti saznala se tek nakon rata.

Junak ili kukavica?

Dok jedni danas kritiziraju Rommela kao predstavnika njemačkog militarističkog duha i smatraju da se nije dovoljno distancirao od nacionalsocijalizma, drugi ga pak slave kao junaka koji je kao vrhunski profesionalni vojnik zauzeo stav protiv Hitlera i to platio životom.

Vojni povjesničar Robert Lyman pak smatra da je njemački feldmaršal bio "izuzetno lojalan vojnik" i da je odbio ponudu urotnika da im se priključi.

Povjesničar Guido Knopp, autor petnaestak knjiga s tematikom Hitlerovog Reicha, smatra da je Rommel bio  gotovo savršeno utjelovljenje vojničkih kreposti. Subjektivno je služio domovini, a objektivno bio u službi zločinca.

- Poput mnogih Nijemaca, Rommel je predugo nasjedao propagandnim lažima koje je Hitler izjednačavao s njemačkim interesima. "Sekundarne vrline poput poslušnosti, discipline i hrabrosti divne su", kaže danas njegov sin Manfred "dok god služe primarnim krepostima. Čovjekoljublju i istini" Ovdje to nije bilo tako, u tome je tragičnost Erwina Rommela- smatra Knopp

Htio je spasiti Njemačku

Mnogi povjesničari smatraju da je Rommel, koji se nekad divio Hitleru i davao izjave poput "Führer točno zna što nam treba" htio , poput mnogih drugih njemačkih vojnih zapovjednika, Hitlera ukloniti s vlasti, no bio je protiv atentata. Naime, smatrao je da bi ubojstvo Hitlera pokrenulo građanski rat u Njemačkoj. Umjesto toga, mislio je da Hitlera treba smijeniti i suditi mu. Nakon što je pukovnik grof von Stauffenberg izvršio neuspjeli atentat na Hitlera, i nakon što nije uspjelo urotničko preuzimanje vlasti (Operacija Walkira), Hitler je počeo progoniti sve koji su mogli imati ikakve veze s atentatom. Iskrsnulo je i Rommelovo ime.

Guido Knopp smatra da je Rommel sve godine vjerno služio svom Führeru i nije mario za politiku nego je slušao ali je na kraju za razliku od većine generala Rommel imao hrabrosti Hitlera otvoreno upozoriti na pogreške "vodstva"
- Dvadesetosrpanjski urotnici znali su za Rommelov kritički stav i nakon atentata su planirali Rommela imenovati novim zapovjednikom Wehrmachta - naravno, ne obavjestivši o tome željenog kandidata jer Rommel se s time nikad ne bi složio. Sve do atentata gajio je sumanutu ideju da će Hitlera moći nagovoriti na odvojeno sklapanje mira sa Zapadom. Nekoliko pokušaja članova otpora da uspostave kontakt s feldmaršalom izjalovilo se zbog feldmaršalova nikad razrašjena sukoba savjesti u procijepu između vojne prisege i vjernog ispunjavanja dužnostu i na jednoj strani te vojničke razboritosti na drugoj strani - opisao je povjesničar Knopp situaciju u kojoj se Rommel 1944. našao.
- U posljednji je čas shvatio zločinački značaj sustava i okrenuo se protiv čovjeka kojem se osobno zakleo na vjernost. Kao osoba nepodmitljiva karaktera koju su poštovali i vlastiti vojnici bio je spreman spasiti domovinu - mišljenja je Knopp. 

Robert M. Kempner, bivši američki nirnberški tužitelj kazao je kako je Rommel morao umrijeti jer je nakon savezničkog iskrcavanja savjetovao da se rat okonča, s obzirom na to da je izgubljen. Takav savjet Hitler je ocijenio izdajom.

Sin Manfred godinama u politici

Rommelov sin Manfred umro je 2013. a bio je dugogodišnji popularni gradonačelnik Stuttgarta. Čak 22 godine bio je prvi čovjek grada.

Kao dijete bio je boležljiv, nemaran i lijen

Rommel potječe iz prilično bogate obitelji. Otac mu je bio profesor, matematičar i ravnatelj srednje škole, a majka kći, predsjednika regionalne (Württembergške) vlade. Kao učenik bio je nemaran i lijen iako inteligentan. Jednom je jedan njegov profesor izjavio da će, ako mu ikada Erwin donese neki sastav bez ijedne griješke, cijeli razred otići na jednodnevni izlet. Erwin je napisao sastav bez pogreške. A kako se nakon toga izlet nije ostvario, ponovno je utonuo u nemar i lijenost. Naglo se promijenio u petnaestoj godini života.

Počeo je pokazivati zanimanje za matematiku, sport i izradu zračnih jedrilica. S prijateljem je konstruirao jedrilicu koja je mogla letjeti. Htio je studirati aeronautiku, ali mu je otac savjetovao da otiđe u vojsku. Poslušao ga je. 

Status heroja stekao još u mladosti

Kad je počeo Prvi svjetski rat imao je 23 godine. Već u kolovozu 1914. je ranjen a do kraja rata proveo je na bojištu a 1917. godine je zbog svoje hrabrosti odlikovan najvišim pruskim vojničkim odličjem, slavnim ordenom “Plavi Max“. Naime, jedinica mladog Rommela s oko 100 njemačkih vojnika suprotstavila se sili od oko 7,000 Talijana kod planine Matajur na današnjoj granici Slovenije i Italije. Rommelove snage odnijele su pobjedu i uspjele su navodno zarobiti čitavu jednu talijansku diviziju.

Miljenik i nakon rata

Erwin Rommel je nakon rata bio miljenik historiografije, publicistike, pa čak i kinematografije. Poznati glumac James Mason u američkom filmu Pustinjska lisica: Priča o Rommelu iz 1951. portretirao ga je kao pozitivca. Čak je i poslijeratni njemački razarač iz klase Lütjens, nekoliko desetljeća nosio njegovo ime.

No, prije četiri godine na njemačkoj televiziji je prikazan film "Rommel" koji Pustinjsku lisicu prikazuje u sasvim drugom svijetlu. Redatelj ga je prikazao kao slabića, moralnu kukavicu i pukog karijeristu, koji je do kraja vjerno služio Hitleru a za živote svojih vojnika nije puno mario a producent filma je izjavio da je cilj filma bio demistificirati Rommela.