Nikad nije saznala da je u nju bio zaljubljen najveći zločinac

Stefanie Isak, poslije udata Rabatsch, bila je Hitlerova opsesija i nikad uzvraćena ljubav. Dvije godine starija djevojka iz srednje klase za njega je utjelovljavala najveću moguću ženstvenost.

- Želeći se naizgled nenadano pojaviti na mjestima gdje njegova mladenačka muza šeće, brižljivo prati kamo ide, promatra je i tako nastoji uspostaviti kontakt. Hitlerov prijatelj iz djetinjstva August Kubizek iz prvog reda promatra ljubavne manevre gimnazijalca iz Linza. Adolf ga je jedan dan povukao za ruku i upitao što misli o plavokosoj i vitkoj djevojci koja hoda Landstrasseom ruku pod ruku s majkom. Za Adolfa je sve već bilo jasno, rekao je prijatelju:"Trebaš znati da sam zaljubljen u nju." - piše Diane Ducret u svojoj knjizi Žene diktatora o ljubavnim jadima mladog Adolfa

Samo joj se divio iz daljine

Stefanie mnogi gledaju i žude za njom. Otmjena je izgleda, visoka i vitka, a lijepu gustu kosu češlja u punđu. Oči su joj snažne i izražajne. Iznimno je lijepo odjevena, a po izgledu se vidi da je iz dobre obitelji. 

- Svaki dan dolazi na mjesto gdje se ona šeće da bi joj se divio. Hitler je ne pozdravlja i usuđuje se s njome razmijeniti samo pokoji pogled. Uskoro joj se u šetnji pridružio neki mladić, što je tajnog obožavatelja izbacilo iz takta no Kubizek ga obavještava da je to brat lijepe Stefanie pa se umirio. No Adolf još ne uspostavlja kontakt s njom. Gleda je duže, a njoj se katkad dogodi da uzvrati osmijehom tom ustrajnom obožavatelju. Kad primi tu sitnu nagradu "sve na svijetu postane dobro i lijepo i skladno". Hitler je tada sretan, istinski sretan. U suprotnom kad ga ignorira, utapa se u čemeru i spreman je uništiti i sebe i cijeli svijet - stoji u knjizi Diane Ducret.

Ona ga jednostavno mora voljeti, u to je siguran. Hitler bez oklijevanja znakove njezine očite nezainteresiranosti za njega tumači kao "namjernu diverziju kako bi sakrila svoje vlastite silovite osjećaje". Zaljubljen je pa svijet tumači u svjetlu vlastitih prohtjeva. No još joj odbija prići. Što bi joj rekao? "Dobar dan, zovem se Adolf Hitler, nemam zanimanje..." To mu se čini apsurdnim.  Svoj projekt odgađa za rok u dalekoj budućnosti - kad postane akademski slikar. Uvjeren je da Stefanie nema drugih želja nego da ga čeka dok je ne dođe zaprositi.

Razmišljao je čak i o otmici

August Kubizek, kojeg je Hitler upoznao u Linzu jedini je zabilježeni prijatelj iz njegove mladosti. Obojica su sanjali o karijeri umjetnika i obožavali Wagnerova djela. Kubizek i Hitler zajedno su otišli u Beč, no za razliku od budućeg nacističkog diktatora "Gustl" kako ga je zvao Hitler upisao je bečki konzervatorij i završio ga. Hitler nikad nije uspio upisati se na likovnu akademiju.

Malo prije Kubizekove smrti objavljena je njegova knjiga "Mladi Hitler kojeg poznajem"

- Uvijek je govorio da će "popričati s njom sutra", ali sutra nikada nije došlo, a tjedni, mjeseci i godine prošli su bez ikakvog pokušaja da promijeni stanje koje ga je tako mučilo. Naravno, da je ikada došao u priliku popričati s njom, uvidio bi da je Stefanie obična tinejdžerka, a ne reinkarnirana Valkira koja dijeli njegove nade, ideale i planove. No to bi ga vjerojatno razbjesnilo, jer u njegovom umu ova inače sasvim obična austrijska djevojka bila je savršena, i bilo kakvo odstupanje od tog ideala bi ga bilo ispunilo neizrecivim jadom - opisao je stanje svog prijatelja Kubizek.

Jedno vrijeme je zamišljao kako bi je oteo, ali ne zna baš kamo bi je odveo i od čega bi poslije živjeli. Zatim razmišlja i o samoubojstvu u kojem bi ga, jasno, pratila i Stefanie.

Napisao joj pismo ali ga nije potpisao

- Zadnja epizoda ove ljubavi na daljinu događa se tijekom festivala cvijeća u Linzu koji se održava svake godine u proljeće. Stefanie koja je u povorci s kolima daruje mu ružin pupoljak. Svijet se Adolfu nikad nije činio tako lijepim. "Ona me voli! Vidio si! Ona me voli!". Taj će cvijet čuvati u pretincu poput relikvije. U trenutku kad mora napustiti svoj grad 1907. godine napokon je smogao hrabrosti da joj napiše pismo u kojemu joj svečano objavljuje da odlazi u glavni grad austrijskog carstva gdje kani studirati slikarstvo - navodi u knjizi Ducret. 

Stefanie je primila pismo u kojemu joj budući slikar predlaže skorašnji brak, ali potpuno je zbunjena jer ne zna tko ga je napisao. Hitler se nije potpisao. Ona se uopće ne sjeća muškarca koji ju je strpljivo slijedio ulicama Linza i nikad joj nije prišao.

"Njoj mogu zahvaliti za najčišći san u svom životu", reći će on.

Iste godine Adolfu je umrla majka od raka dojke, tri dana prije Božića. On tada ima 18 godina. Napustila ga je žena koja ga je uvijek umirivala ljubavlju i bezuvjetnom prisutnošću. Hitler će otad neprestano tražiti žensko društvo, želeći se uz žene utješiti od nedaća. U njegovim su očima one samo blagost, a muškarci krutost.

Stefanie se kasnije udala za Maximiliana Rabatscha, mladog vojnog časnika u Beču, pa tako i dobila prezime koje nije židovsko. Preživjela je Drugi svjetski rat, ne znajući da je jedan od najvećih zločinaca u povijesti gajio osjećaje prema njoj.

Smatra se da Hitler nikada nije ni saznao da je Stefanie bila Židovka, a navodno ona uopće i nije bila Židovka premda joj djevojačko prezime Isak zvuči židovsko. Povjesničari se slažu da Hitleru činjenica da je možda bila Židovka, tada uopće nije bila važna...