Nogometaš s fakultetom: Bilo mi je teško, ali nisam odustao

Svaki dan u tiskanom izdanju 24sata stručnjaci, profesori i učitelji, roditelji i djeca, obični ljudi i znanstvenici upozoravat će na probleme, otkrivati rješenja i objašnjavati slučajeve koji mogu pomoći da imamo bolje obrazovanje za bolju Hrvatsku. 

Goran Milović stekao je zvanje profesora/magistra kineziologije. U roku je diplomirao na Kineziološkom fakultetu u Splitu. Priznaje kako mu je bilo teško, nekoliko puta čak je razmišljao i o odustajanju od zahtjevnog studija ili nogometa, no na kraju je ipak uspio.

- Otac i majka su fakultetski obrazovani, tako su usmjeravali sestru i mene. Uvijek su govorili kako je nogomet riskantan, kako karijera kratko traje te kako može doći do ozljede. Iako je nogomet oduvijek bio moj prvotni plan, nisam zapostavljao ni onaj drugi - obrazovanje. Oduvijek sam želio postati trener i zato sam i upisao studij. Koliko god mi je bilo zahtjevno, a imao sam i brojnih kriza jer nisam mogao podnijeti stres ispita i utakmica, uspio sam. Prije svega zbog velike podrške obitelji i profesora, prijatelja te supruge Ane, koju sam upoznao na fakultetu. Kineziologija je specifična, jer su vježbe i predavanja obavezni za sve, bez iznimke.

- Samo vrhunski sportaši imaju privilegij da im je obveza doći na pola predavanja, ja sam u to vrijeme igrao u nižim ligama. Na drugoj godini sam se skoro ostavio nogometa. Igrao sam u trećoj ligi i uz svakodnevne treninge morao sam odraditi po sat i pol plivanja i gimnastike, što je bilo fizički i psihički iscrpljujuće. Profesori su mi izlazili u susret, ponekad bi me pustili da neki predmet ili vježbe odradim s drugom grupom, ali sve sam morao odraditi. Prve tri godine bile su izuzetno teške, no nasreću Split, u kojem sam tad igrao, natjecao se u četvrtoj, trećoj i drugoj ligi. Kasnije, kad smo ušli u prvu ligu, na fakultetu su na red došli teoretski ispiti, pa sam sve uspio završiti.

- Mislim da su fakulteti koji imaju opciju izvanrednog studiranja bolji odabir za sportaše jer se može rasporediti vrijeme. Tu je sve na studentu. Općenito, fakulteti bi se mogli malo više prilagoditi sportašima, mogli bi za ispitne rokove napraviti posebne grupe. Meni su, primjerice, za anatomiju trebala dva tjedna učenja, što je dosta poremetilo treninge. Ne znam kako bih to uopće uspio s današnjim obvezama – zaključio je.

Lajkaj stranicu Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska na Facebooku

Pročitajte više o temi na stranici Bolje obrazovanje