Obožavali su pse i lavove, ali mačke su mrzili. Nazivali su ih 'Židovima među životinjama'...
Pozitivnu ulogu kao 'hranitelji njemačkog naroda' u Trećem Reichu su odigrale svinje. Jedna posebna organizacija se brinula oko sakupljanja ostataka hrane po domaćinstvima čime su se hranile svinje...
Adolf Hitler je obožavao pse vučjake, vjerojatno zato što liče na vukove. Inzistirao je da ga se u užem krugu zove nadimkom "Wolf" (Vuk) a njegovi stožeri u Drugom svjetskom ratu su često u nazivu imali poveznice s vukovima (Wolfschlucht – Vučji klanac, Wolfschanze – Vučja utvrda).
Vuk se redovito pojavljivao i u ranim propagandnim istupima nacionalsocijalističkog režima. Hitlerov ministar propagande Joseph Goebbels je još 1928. demokratskim političarima Weimarske republike prijetio slikom najpoznatijeg njemačkog grabežljivca. "Mi ćemo upasti kao vukovi u stado ovaca!". Pet godina kasnije su nacisti zaista "upali" i pokopali njemačku krhku demokraciju, piše Deutsche Welle.
Hitlerova njemačka ovčarka Blondie bila je pažena i mažena, diktator je puno vremena provodio sa njom. Dobio je na dar 1941. od svog osobnog tajnika Martina Bormanna. Blondie je tada bila tek štene. Nije poživjela dugo, skončala je zajedno sa svojim gospodarom.
Zoološki vrt kraj krematorija
Jan Mohnhaupt, autor knjige 'Životinje u nacionalsocijalizmu'. Dosad se struka slabo bavila ulogom životinja u tzv. Trećem Reichu. Pomalo se strahovalo da bi bavljenje životinjama moglo umanjiti važnost patnji ljudi. Strah koji je, kako je pokazalo Mohnhauptovo djelo, bio neopravdan.
Nedaleko od krematorija nacističkog logora Buchenwald pored Weimara se nalazio mali zoološki vrt s pticama, majmunima i medvjedima. Ovaj vrt je vojnicima koji su bili stacionirani u Buchenwaldu za vrijeme pauza trebao poslužiti za 'razonodu i odvraćanje misli', napisao je 1938. Karl Koch, zapovjednik koncentracijskog logora prilikom otvaranja zoološkog vrta koji je bio financiran 'dobrovoljnim prilozima' zatočenika.
'Razbibriga i opuštanje' nisu naravno bili namijenjeni zatočenicima logora koji su ovaj mali zoološki vrt izgradili i održavali nego vojnicima SS-a i civilnim zaposlenima koji su bili zaduženi za funkcioniranje logora. Istim tim čuvarima koji su koji put zatvorenike bacali u kavez s medvjedima zato što je zapovjednik Koch uživao gledajući što se u kavezu događa. Ljudi i životinje s jedne i, prema nacističkoj ideologiji, "ljudi niže vrste" s druge strane.
Mohnhaupt je između ostalog opisao i ulogu zoološkog vrta pored Buchenwalda. On na ovom primjeru odnosa čovjeka i životinje vidi i simboličan odnos na višoj razini. "Životinje su nacistima služile i kao oličenje lošeg ali i dobrog, ovisno o potrebi. Tko želi shvatiti kontradiktornost i samovolju nacionalsocijalističkog režima, ne bi smio zaboraviti analizirati ulogu životinja u tom sustavu", kaže Mohnhaupt.
'Vrijedne' i ' nevrijedne' životinje
Došavši na vlast 1933. godine nacisti su donijeli i zakon koji brani ubijanje životinja bez omamljivanja. Što zvuči kao briga za životinje je zapravo mjera uperena protiv Židova koji prema ritualu kolju životinje bez omamljivanja.
- Za naciste se pojmovi zaštite životinja i genocida nisu suprotstavljali. Dapače zbog zaštite životinja nacisti su se osjećali pripadni moralnoj eliti - kaže Mohnhaupt u svojoj knjizi.
Hitlerov najbliži suradnik Hermann Göring obožavao je lavove. Oni su za njega bili simbol moći. U razdoblju od 1933. do 1945. ih je posjedovao čak sedam.
S obzirom na to da su nacisti sve dijelili na 'vrijedno' i 'nevrijedno' velike mačke poput lavova i tigrova su spadale u 'život koji vrijedi sačuvati'. No obične kućne mačke bile su 'nevrijedne'.
Nacistički pisac Will Vesper mačkama daje pridjeve poput 'podlo, pokvareno i asocijalno' i naziva ih 'Židovima među životinjama'. To je tradicija koja potječe iz Srednjeg vijeka: mačke i Židove se tada optuživalo za suradnju s vragom i sva zla, poput recimo kuge.
Pozitivnu ulogu kao 'hranitelji njemačkog naroda' su u nacionalsocijalističkom svjetonazoru odigrale svinje. Jedna posebna organizacija se brinula oko sakupljanja ostataka hrane po domaćinstvima čime su se hranile svinje.
Druga životinja koja je imala 'čast' biti 'ratno važnom' je dudov svilac. Svila je kao čvrst, vodootporan i materijal otporan na vatru bila upotrebljavana za izradu padobrana.
Njega su učenici masovno uzgajali u školama. Mohnhaupt navodi u svojoj knjizi kako je uzgoj dudovog svilca u školama imao i za cilj djecu podučiti 'rasnoj čistoći'. Naime, u uzgoj dudovog svilca spada i redovito 'čišćenje' i odstranjivanje bolesnih i slabijih jedinki čime se čitava populacija održava zdravom. Isto su nacisti i kroz program eutanazije primjenjivali i na bolesne članove društva, ali i na čitave etničke skupine.
