Obračun Kolinde i Plenkovića: Lažna obećanja i loši spinovi

Kolinda Grabar Kitarović lupila je šakom o stol. U Opatiji je održala govor od kojeg se zemlja zatresla. Neki su ga ocijenili kao državnički, drugi misle da je to prvi njezin sadržajan nastup. U HDZ-u su ogorčeni jer misle da ih je predsjednica izdala, okrenula im leđa i napala ih paušalno.

Predsjednica je Vladu napala po svim linijama, na vrlo širokoj bojišnici, dijelom čak i oštrije od Davora Bernardića i Bože Petrova. Zamjerila im je statičnost, neprovođenje reformi, iseljavanje stanovništva, pravi egzodus, tapkanje u mjestu, zaostajanje za državama koje su nas do jučer gledale sa zavišću.

Konkurentnost, meritokracija, dakle, vladavina stručnjaka, natječaji, porast zaposlenosti, demografske statistike, statistike radne i umirovljeničke populacije, sve to kod nas ide krivo, smatra predsjednica i teško je poreći utemeljenost tih ocjena. No ni ona nije učinila baš ništa na ispunjenju svojih izbornih obećanja, koja ne bi spasila državu, ali bi dala snažan impetus, poticaj promjenama na nižim razinama.

Andrej Plenković uzvraća - neizravno - kako nove procjene rasta BDP-a koje je objavila Europska komisija - a koje su optimističnije čak i od onih prije krize s Agrokorom - pokazuju da Vlada ide dobrim ili čak odličnim putem. Izvor iz HDZ-a nam je dodao uspjeh na sudu u Londonu, koji je, prvostupanjski, priznao “lex Agrokor”, pa onda činjenicu da nije došlo do serije stečajeva, do koje bi došlo da Vlada nije preuzela rješavanje krize u Agrokoru.     

U “lexu Agrokor” Andrej Plenković vidi najvažniju reformu. - Zakon o izvanrednoj upravi u trgovačkim društvima od sistemskog značaja u RH reforma je per se i ona će obilježiti taj čistilišni transformacijski trenutak načina poslovanja u hrvatskom gospodarstvu - rekao je premijer i pojasnio:

- Mislim da je to najveća vrijednost. Naravno, pritom ne smijemo zaboraviti da je spriječen i negativni efekt na gospodarstvo i financijski sustav, dobavljače, male, srednje, velike, i obiteljska poljoprivredna gospodarstva, na stabilnost rada kompanija koje su u susjednim zemljama. Sve to je prevenirano zbog ovog zakona i zbog rada izvanredne uprave...

No što je sa smanjenjem javnog sektora, smanjenjem PDV-a, fleksibilizacijom tržišta, tržišnom prilagodbom javnih poduzeća? Od toga nema ništa. HDZ i dalje kadrovira onako kako je kadrovirao uvijek: na sva mjesta u javnom sektoru postavlja pouzdane kadrove iz stranke i njenih koalicijskih partnera. To je ista ona politika koja se vodi već desetljećima.

Kod nas nije, kao u Kini, važno da mačka lovi miševe - važno je čiju stranačku iskaznicu ima. A dok god je to tako, ova će zemlja propadati. Jer kako god u naš dom, kad nam se pokvari slavina, ne zovemo HDZ-ovca, mostovca ili SDP-ovca nego vodoinstalatera koji zna svoj posao, tako bi trebalo biti i u javnim poduzećima. A nije. I onda se čudimo što ona propadaju.

Javna potrošnja - čiji su simboli skupe blinde, dva luksuzna automobila po cijeni od 13 milijuna kuna - jasno govore o sljepilu i blaziranosti naše vladajuće kaste. Oni ne vide dalje od vlastitog nosa. Život na dug, na kredit, na visokoj nozi - s odgodom plaćanja, koje će ionako odraditi građani - njihova je stalna agenda, dolazili s desna ili lijeva. Te moduse ne mijenjaju ni Kolinda ni Plenković.

Nema nikakve sumnje da se na ovaj retorički zaokret - koji treba pohvaliti - predsjednica odlučila iz političkih motiva. Ona želi drugi mandat, a statistike pokazuju da predsjednik nikad nije izabran iz one skupine koja tvori vladu. Zato je ona oplela po Plenkoviću. No tu sad iskrsava drugi važan problem: ako nastavi ljutiti premijera i šefa HDZ-a, neće imati stranačku podršku na izborima. A sama ne može pobijediti. To je kvadratura kruga...