Obračun: Lagao je u Saboru, pa ga izgurali i dobio nogom u 'rit'

Saborski vritnjak događaj je poznat po tome što je pravaški zastupnik Josip Gržanić (41) vidno iznerviran i uzrujan usred sabornice bana Khuena Héderváryja 'opalio' nogom u stražnjicu.

Naime, ban Khuen Héderváry taj dan je u Saboru opravdavao nezakonito otuđenje važnih hrvatskih spisa koji su odneseni u Mađarsku. To su bili tzv. "Komorni spisi", koje je ljeti 1885. po noći, iz Hrvatskog arhiva tajno otpremio u Budimpeštu. U jednom trenutku se popeo za govornicu i počeo govoriti o sudbini tih spisa. Ali kada je rekao kako "on dvoji o poštenom posjedu Hrvatske na te spise", pravaški zastupnici su jednostavno pobjesnili.

Krenula je žestoka rasprava, svi su se počeli svađati. Khuen je odlučio napustiti sabornicu. Tada je zastupnik David Starčević rekao Josipu Gržaniću, kako ban ne smije samo tako izaći van. Gržanić je krenuo za njim, izgurao ga iz sabornice i došlo je do fizičkog obračuna. Gržinić ga je doslovno udario nogom u stražnjicu. Kad je to vidio Eugen Kumičić je uzviknuo: "Narode! Tat je van izbačen! Ti si dobio zadovoljštinu!".

Odmah poslani u zatvor

Naravno, odmah nakon toga trojac - Gržanić, Starčević i Kumičić - je pritvoren. Khuenove pristaše su po svaku cijenu htjeli dokazati da nitko nije udario niti mogao udariti "preuzvišenoga gospodina bana".

Ali pravaš dr. Grga Tuškan nije htio lagati. U istražnom zatvoru on je izjavio: 'Ja držim da je Preuzvišeni g. ban udaren nogom...' Nakon toga oduzeta mu je doktorska titula. Oduzeta je i Davidu Starčeviću i obojica su osuđena na šest mjeseci zatvora. Završetak suđenja popratili su žestoki prosvjedi građana Zagreba.

Nikad više nije mogao u Sabor

Gržanić izlazi iz zatvora nakon 5 mjeseci. Zagrepčani ga dočekuju s ovacijama. Vraća se u rodni Senj gdje vodi Senjsku čitaonicu i Senjsku štedionicu a pokreće i novo brodarsko društvo. 

Nastavlja politički rad kao vođa Čiste stranke prava. Pristaša je Josipa Franka. Pokušavao se ponovno kandidirati za zastupnika, ali to mu zbog sukoba s Héderváryjem nikada više nije uspjelo. Vlasti su svaki puta omele njegov izbor.

U prosvjede ponovo umiješan 1903.godine. Bio je protiv mađarskih natpisa te je ušao u sukob sa senjskim gradonačelnikom od kojeg Héderváry traži naplatu štete. Kandidirao se u Perušiću četiri godine poslije, ali ga je smrt spriječila da bude izabran. Umro je 29. listopada od srčanog udara. Ostao je poznat kao jedan od najpoštenijih hrvatskih političara, principijelan i marljiv, posve odan hrvatstvu i Hrvatskoj.