Stana Bjelajac iz Majske Poljane s četvero ukućana u kući koja je sagrađena pored njihove stare razrušene kuće, bit će privremeno, dok se ne sagradi nova
ZAHVALNA SVIMA
'Ogulinci i Vrgorčani su mi u rekordnom roku podigli kućicu'
Do Stane Bjelajac put već znamo napamet. Nema pozitivnije žene i bolje kave u Majskim Poljanama od one koju Stana skuha na malom štednjaku u svom kontejneru. Nekad je to radila na otvorenome, pored svog “hotela Promaja”, gdje je ugošćivala sve dobre ljude koji su dolazili pomoći u Majske Poljane.
Pored razrušene kuće i štale sad stoji drvena kućica, no u njoj mogu biti samo privremeno jer je premalena za svih petero. Sa Stanom živi njezina strina, koju zovu “mala baka”, snaha Dijana te unuke Laura i Barbara. No poslužit će dok ponovno ne sagrade veću kuću.
'Mržnja nije rješenje'
- To su Ogulinci došli, sve su imali sa sobom, ni čekić im nije trebao. Oni i gradonačelnik Vrgorca i njegova ekipa. Digli su kućicu, unutra u prizemlju će biti mala kuhinja i dvosjed na kojem ću ja spavati s malom bakom, a gore će moje cure - priča nam.
Namještaj polagano stiže, ali ga ne mogu same sastaviti. Njen sin Dejan radi i pomaže koliko može, ali ni on sam ne stigne sve. Kukuruz kojim hrane svinje je na otvorenom, pa su se u njega zavukli miševi. To je samo još jedan u nizu problema koji im zaista ne trebaju. Osim toga, ljude su počeli obuzimati ljubomora i zavist.
- Ovo napiši, molim te. Neki dan dolazi nam tu susjeda koja je pobjegla kad se sve to dogodilo. I neka je, ja sam mislila da je došla pozdraviti, napokon se žena vratila, i njima treba pomoć. Kad, govori ona meni da se sad trebam moliti Branki Bakšić Mitić jer sam sve dobila zbog nje i da što će meni više. Kao prvo, ja nisam dobila ništa od Gline, nama su pomogli Ogulinci i Vrgorčani. Kao drugo, pa je li dosta mržnje? Što bih jadna Branka trebala? Doći i osobno ih svakoga otuširati još? Ništa nismo naučili iz ovog potresa, nije nam došlo iz guzice u glavu da nesreća može pogoditi bilo koga i bilo kad, mržnja nije rješenje nikad - priča tužna Stana, koja nije htjela prihvatiti ništa osim pomoći oko kuće, ali nitko od volontera nije ju poslušao.
I bolje da nije, koliko god je njoj neugodno zbog svega što su dobile. Ispred razrušene kuće na dva stupa rašireno je uže i ondje im se suši odjeća.
- Ovo smo oprali sad nakon snijega, nemaš više što obući, a vrijeme nije nikako za sušenje robe - dobacuje nam njena snaha Dijana.
Barbara i Laura u potresu su ostale bez tableta. Stana ih je nabavila preko volontera.
- Znam da mi nisu htjeli dati po punoj cijeni, ali i oni znaju da bih se ja naljutila da mi nisu dali da platim - ispričala je Stana.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
