Oko kapele vitezova templara u Zagrebu ukapali su mrtve ljude

Da je na prostoru Gupčeve zvijezde i Nove Vesi u Zagrebu nekad bilo templarsko središte i danas svjedoči par sačuvanih kamenih spomenika odnosno ulomaka stare templarske crkve u vrtu nove crkve svetog Ivana.

Preko puta današnje crkve svetog Ivana u Novoj Vesi oko 1347. godine bila je kapela sv. Zaharije Proroka. Vlasnici su bili vitezovi templari, a već u ono doba oko kapele su se ukapali mrtvi. Ta je kapela srušena 1781. godine, a preko puta nje sagrađena je crkva svetog Ivana koja i danas ondje stoji. Posvećena je 1803. godine, a tijekom cijelog tog razdoblja groblje je odlijevalo vremenu i promjenama. 

- Groblje župe sv. Ivana nalazilo se uz župnu crkvu. Isprva je bilo ograđeno daskama, a jedino se prema crkvi pružao zid. Na tom groblju bili su pokapani novoveški građani i siromasi župe sv. Marije na Dolcu jer je njihovo groblje postalo pretijesno. Postoje zapisi da su svećenike te odličnije i bogatije građane ondje sahranjivali u 17. stoljeću, a kod velikih crkvenih vrata nalazila se zajednička grobnica – pojašnjava Boris Mašić iz Muzeja Grada Zagreba.

Dodaje kako je župnik 1742. godine dao u crkvi napraviti tri nove grobnice sa zajedničkim ulazom, no ta je grobnica zazidana 1912. godine, a posmrtne ostatke su kolima prevezli na Mirogoj. Crkva svetog Ivana svoje groblje za ukope je zatvorila je 1786. godine jer je postalo pretijesno za potrebe. No samo nekoliko stotina metara niže na Gupčevoj zvijezdi, osigurano je zemljište za groblje kraj kapele svetog Tome Apostola.

 - To je bilo na sjevernom kraju Nove Vesi, a pretočeno u današnje vrijeme, riječ je o početku Radićevog šetališta i Gupčeve zvijezde. Nalazilo se na području nekadašnje bolnice za kužne bolesti, a danas je to Klinika za infektivne bolesti Fran Mihaljević. Groblje je nosilo ime po svetom Tomi. Bilo je bez mrtvačnice, a u sredini groblja stajao je veliki križ. Posvećeno je 1786. godine, a prva je ondje ukopana Terezija Župančić. Građane Nove Vesi i siromahe ondje su ukapali besplatno, bez naknade, a svi ostali morali su platiti grobarinu novoveškoj općini. Tomaševo groblje zatvoreno je 9. veljače 1879. godine, a nekoliko godina poslije srušili su i kapelu – nastavlja Mašić dodajući kako je groblje dodatno devastirano gradnjom ceste prema Mirogoju, pa su tek pojedini čempresi i vrbe označavali mjesta nekih grobova. U to vrijeme bio je propis da se vojnike moralo ukapati na zasebnim grobljima, pa je uz ostatke negdašnjeg Tomačkog groblja otvoreno novo, Vojničko tj. Soldačko groblje. 

- Sa zapadne, sjeverne i južne strane bilo je omeđeno visokim jablanima, a na istočnoj strani živicom. Vojničko groblje zatvoreno je 10. rujna 1879. godine, prema da se i kasnije nastavilo sa sporadičnim ukopima. U lipnju 1913. dio preostalih nadgrobnih spomenika prevezli su na današnji Ilirski trg, a potom su ih uzidali u istočni dio podzida Vrazovog šetališta – zaključio je Boris Mašić.