Olgi Tokarczuk poljska desnica prijetila smrću: 'Vrijeđa naciju'

Olga Tokarczuk govori o ekstremizmu u Europi u studiju 24sata:

U svibnju ove godine prestižna nagrada Man Booker International dodijeljena je poljskoj književnici Olgi Tokarczuk i američkoj prevoditeljici Jennifer Croft za roman “Beguni”. Isti je roman 2009. godine, nedugo nakon što je objavljen, autorici donio najviše književno odličje, poljsku nagradu Nike.

Brojnim prijevodima aktualizira se život “Beguna”, romana o fizičkim i mentalnim putovanjima. U kontekstu ovog prvog autorica poseže za iskustvom letenja avionom. Povezuje ga s bajkom o čizmama od sedam milja te navodi da je riječ o neprirodnom iskustvu “skakanja” s jednog mjesta na drugo, u različite vremenske zone, koje izaziva osjećaj izgubljenosti i dezorijentiranosti. Autorica izbjegava neeksploatirani tip putopisne proze oslanjajući se na svoju specifičnu poetiku kojom oko aerodroma, fokusne točke narativa, uvezuje priče o putovanjima.

I u srž novog romana Olge Tokarczuk “Knjige Jakubove” (Fraktura, 2018., prev. Mladen Martić) postavlja se priča o putovanju podnaslovljena “Veliko putovanje preko sedam granica, pet jezika i tri velike religije. Ne računajući one male”. Roman je 2014. godine, kad je i objavljen u Poljskoj, podigao mnogo prašine zbog svoje kontroverzne teme o kojoj u književnosti do sada nije bilo govora, a poljska je desnica autorici uputila niz prijetnji, pa čak i onu smrću. Naime, romanom se dovodi u pitanje poljski identitet utemeljen na subjektivnoj viziji nacije kojom se ne propituju odnosi prema vjerskim manjinama, multikulturalnosti i mnogojezičnosti.

“Knjige Jakubove” vode nas u pitoreskni svijet Poljske 18. stoljeća. U tom okruženju siromaštva, bolesti i praznovjerja niotkud se pojavljuje turski Židov Jakub Lejbowicz (kasnije Frank) tvrdeći da je Božji poslanik. Kroz iscrpnu biografiju ovog vještog trgovca i propovjednika autorica prikazuje odnose triju religija koje su koegzistirale na ovom području te izrazito negativan odnos prema Židovima. Jakub u Poljsku donosi “frankizam”, religijski pokret koji je osporavao pravila židovske vjere priznajući Trojstvo i Bogorodicu. Ta su uvjerenja zapečatili prelaskom na katoličanstvo, što će Jakub učiniti u Lavovu 1759. godine i uzeti ime Józef. Iako je Jakub protagonist romana, autorica nam predstavlja impresivnu galeriju likova koji se svojom živopisnošću ravnopravno bore za središnje mjesto u ovom povijesnome mozaiku.

ŠESTI PO REDU Prva liga pisaca na Festivalu književnosti: Počinje 2. rujna

Na samom početku uvodi se lik starice Jente, žene koja nije ni živa ni mrtva, nego lebdi u liminalnom prostoru između to dvoje. Ona je Jakubova baka, proročica čiji se duh izdigao iznad svega te koja posjeduje moć da čita svačije misli i namjere. Ona je sveprisutna i nit je koja ovaj narativ čvrsto uvezuje. Nižući oko nje naoko nepovezane pripovjedačke rukavce, autorica gradi mistični i fantastični svijet Poljske tog vremena. Njega će vješto predstaviti kroz osobu Jakuba Franka, u kojoj se miješaju duhovno i ovozemaljsko, vrlina i grijeh te nekoliko kultura i religija. Teško bi bilo ovim tekstom obuhvatiti sve motive romana, ali nekoliko je važnih pored ovog temeljnog. Naime, autorica vrlo često uvodi narodne priče koje u sebi sadrže mitološki, poganski, ali i svijet svakodnevice. Žene se, tako, zabavljaju pričajući “strašne priče”, ali i sam Jakub pripovijeda neobične bajke djeci i okupljenom narodu. Kroz njih se govori o mentalitetu jednog naroda, tradiciji, običajima i strahovima.

Nadalje, kroz nezaboravne ženske likove ističe se njihov teški položaj. One su nezadovoljne obvezom prekomjernog rađanja, vape za bilo kakvom metodom kontracepcije, te obrazovanjem koje je tadašnje društvo smatralo iznimno opasnim jer je žene dovodilo do neposlušnosti i neizbježnog promiskuiteta. U konačnici važan je i motiv praznovjerja. Jakuba slijedi mnoštvo, vjeruju da je on Božji poslanik koji će ih izvesti na pravi put. Kad u Lavovu izbije strašna zaraza, među oboljelima je najviše Židova koji se masovno pokrštavaju smatrajući da će ih taj čin sačuvati od zaraze. To čine sve dok se ne pojave slučajevi zaraženih katolika. Olga Tokarczuk ne ostavlja nijedan lik nedovršen niti jedan događaj nezaokružen. U knjizi kojom se postavljaju filozofska pitanja prirode zla i Božjeg učešća u ljudskim životima ispisano je mnoštvo ljudskih sudbina složenih od poetskih fragmenata njihove svakodnevice. Roman se vremenski ograničava na 18. stoljeće, ali njime su duboko potreseni temelji poljskog identiteta te je stoga knjiga relevantna i danas, pogotovo za one koji se ne mogu ili ne žele suočiti s prošlošću vlastite zemlje. “Knjige Jakubove” dijele se na sedam knjiga: Knjiga magle, Knjiga pijeska, Knjiga puta, Knjiga kometa, Knjiga metala i sumpora, Knjiga daleke zemlje i Knjiga imena, koje se protežu na gotovo tisuću stranica. Ta opsežnost u spoju s vrlo kompleksnim i slojevitim narativom čitateljsko strpljenje ozbiljno stavlja na kušnju. Međutim, izvrsno portretirani likovi i fabula razrađena do nevjerojatnih detalja čine ovaj roman remek-djelom koje je u Poljskoj već nagrađeno, a nagrade izvan domovine tek se čekaju.