On može jesti samo kod kuće: "Krivi me zalogaj može ubiti"

Otkad znam za sebe, moram paziti što i kako jedem. Imao sam 11 mjeseci kad su mi dijagnosticirali celijakiju. Zbog nje jedem isključivo namirnice bez glutena. A onda se sve dodatno zakompliciralo kad su mi s 18 godina dijagnosticirali dijabetes tipa 1, govori Admir Malić (22) iz Jelkovca kraj Sesveta pokazujući ormar u kojem se nalazi sva njegova hrana.

Riječ je o bezglutenskom brašnu, točnije 20 kilograma, koliko mu daje HZZO. Od njega radi kruh, pizzu, zapršku i to mu je temelj prehrane. Sve ostalo - tjesteninu, slastice, grickalice ili kekse bez glutena mora kupovati sam, a to je prevelik izdatak za njega, nezaposlenog brata i majku u invalidskoj mirovini od koje svi žive.

'Gdje god idem, sa sobom nosim i brašno'

- Zbog moje bolesti ja nigdje izvan kuće ne smijem i ne mogu jesti. Gdje god idem, sa sobom nosim i brašno, pa onda odlazak na more izgleda tako da u jednoj torbi nosim odjeću, a u drugoj hranu. Zbog dijabetesa moram vagati svu hranu. Imam tablice u kojima točno piše koliko ugljikohidrata ima u 100 grama neke namirnice pa na temelju toga mogu izračunati koliku količinu inzulina moram uzeti - objašnjava ovaj vedri mladić. 

On je, kaže, ionako navikao na strogu i discipliniranu prehranu, a s tablicama živi već četiri godine i one će ga pratiti do kraja života.

'Kad kupujem moram paziti na puno detalja'

- Kad, na primjer, kupujem čokoladu, moram paziti na puno detalja. Ne smije sadržavati šećer, no neke čokolade bez šećera sadrže gluten ili tragove žitarica pa ih svejedno ne smijem uzeti. Sve me to teže pogađalo dok sam odrastao, jer teško je djetetu objasniti da ne smije nešto što njegovi vršnjaci jedu bez ograničenja. No s vremenom sam naučio - prisjeća se Admir kako je u vrtiću ili osnovnoj školi znao ponekad krišom uzeti keks ili neku slasticu.

Rezultat je uvijek bio isti - bolovi u trbuhu, probavne smetnje, proljev, slabost i malaksalost. To su ujedno i najčešći simptomi bolesti s tisuću lica, kako još zovu celijakiju, jer kod mnogih se drukčije manifestira i teško ju je prepoznati. 

Celijakija, autoimuna bolest koja može biti kobna

No pogrešan zalogaj može završiti i s kobnim posljedicama. Celijakija je autoimuna bolest u kojoj tijelo ne podnosi gluten, sastojak ječma, pšenice i raži. Ta bjelančevina u organizmu izaziva oštećenje sluznice tankog crijeva, a istraživanja celijakiju povezuju s mnogim drugim bolestima i komplikacijama, poput pojave Chronove bolesti ili nekih oblika karcinoma.

Simptomi su povraćanje, proljev, povećan trbuh, problemi sa stolicom, mrzovoljnost i opća slabost. Jedini način sigurnog dokazivanja bolesti je biopsija tankog crijeva.

Admiru njegove dvije mučne bolesti dodatno kompliciraju život jer zbog njih ne može raditi sve poslove.

- Ne smijem raditi u prehrani, dakle u pekarnama ili restoranima gdje bi mi hrana s glutenom mogla naštetiti. Završio sam za strojarskog tehničara i nisam se uspio zaposliti. Nikad me nitko nije ni zvao na razgovor, iako se javljam na sve oglase. Životni san mi je upisati studij za upravljanje u kriznim situacijama na Veleučilištu u Velikoj Gorici, no to košta 12.500 kn na godinu. Obitelj skromnih prihoda ne može mi pomoći - tužno sliježe ramenima.

Svatko tko sumnja da ima celijakiju može se obratiti Hrvatskom društvu za celijakiju u Tomašićevoj 10 u Zagrebu, gdje će dobiti sve informacije o bolesti, prehrani te načinu života.