ONI MOGU SVE: Teško su stradali, ali nisu se predali

Antea Katić (26) je prije šest godina s ocem hodala splitskim željezničkim kolodvorom. Udarila ju je ručka lokomotive i pala je na tračnice. Otac, koji ju je dočekao na kolodvoru, pokrio ju je kaputom da ne vidi krv. Nije osjećala bol. Liječnici su joj amputirali lijevu ruku i nogu. Pola godine učila je hodati s protezama.
- Nije me uhvatio očaj - kaže Antea. Položila je vozački i posvetila se Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu. Zaljubila se u Tihomira (27), tada studenta FER-a. Vjenčali su se 2006. Imaju sina Gabriela od 11 mjeseci.
- Ljubav ne pita imaš li noge i ruke - kaže Antea, koja sinu mijenja pelene, zajedno kuhaju, igraju se i šetaju.
Želju za životom nije izgubila ni Slavonka Marijana Blažanović (26). S devet godina igrala se u bakinoj kući i na nju je pao dotrajali zid.
- Prva tri mjeseca nisam izašla iz kreveta. Liječnici su me polako privikavali na stolicu, a potom i na kolica - prisjeća se Marijana.
Vratila se u školu i dva razreda riješila u pola godine. Potom je u Zagrebu završila srednju i višu ekonomsku.
- Živjela sam u domu. Uvijek smo tulumarili i zabavljali se. I danas imam puno prijatelja. Obožavam se družiti. Ići na kavice i shoppingirati. Ormar mi doma puca koliko krpica imam. Ne želim trošiti vrijeme razmišljajući hoću li prohodati. Sretna sam i ovako - kaže ponosno Marijana Blažanović.

SIN MU NADOMJEŠTA OČI
Petru Šimiću (37) prije 21 godine eksplodirala je bomba u ruci. Oslijepio je i ostao bez šake. Radi kao telefonist, oženio se i ima sina (10) koji ga vodi.