Superžena iz Rovinja pokorila je najokrutnije pustinje svijeta

Svaki moj korak ima cilj i poruku da ljudi u svijetu još umiru od gladi. Poslije svake utrke sretnija sam jer novac od sponzora uplatim za operaciju nekog bolesnog djeteta bilo gdje u svijetu, priča Mirjana Kmačić Pellizzer (48), “superžena” iz Rovinja. Prije nekoliko dana vratila se s Antarktike gdje je trčala ultramaraton po ledenoj pustinji. Mirjana je u zadnje tri godine pretrčala najokrutnije pustinje svijeta: Gobi u Kini, Atacamu u Čileu, Saharu u Sjevernoj Africi i posljednju “zemlju pingvina” na Južnom Polu. Trčalo se po ekstremnim uvjetima u šestodnevnim etapama u ukupnim dužinama od 250 kilometara. Između 200 natjecatelja Mirjana je uvijek među prvima prolazila kroz cilj. U ukupnom poretku pobijedila je u kategoriji žena.

- Kada sam razvila hrvatsku zastavu na tom ledu, nitko nije bio sretniji od mene - priča ushićena Mirjana.

Utrku na -20 stupnjeva Celzijevih po Južnom polu neće zaboraviti.

- Samo bekrajni led i bjelina. Tamo nema ni zvuka. Tišinu na trenutak naruše tek kretnje bezbroj pingvina, kojima se nismo smjeli približavati na manje od pet metara - kaže.

U njezinu zahtjevnom hobiju, gdje samo upisnina za utrku stoji 10.000 dolara, najveća potpora su joj suprug Gianinno, kćeri Rebecca (17) i Pashmina (10) te sin Jody (14). Na utrke odlazi o svojem trošku, a tada obitelji prepušta vođenje restorana. 

Sve je počelo prije šest godina kada je počela trčati u spomen na oca Marija, koji je umro od raka. Prva joj je utrka bila 2004. u Milanu. Otad svakog dana trči nekoliko sati. Mirjana se bavi humanitarnim radom i pomaže djeci u Africi.

- Imam petero djece posvojenih ‘na daljinu’. Prije 18 godina posvojila sam tad petogodišnju Fatumatu, koja je sad uspješna krojačica - pojašnjava dodavši kako pomaže još dječacima Obami i Hassanu te curicama Josefini i Mariane.

Tu djecu je vidjela, nažalost, samo na fotografijama. Svim srcem žudi da ih jednom i upozna.

- To su djeca iz siromašnih obitelji. Mi smo njihovi drugi roditelji dok ne stanu na noge. Plaćamo im školarinu, a oni nam iz zahvale šalju pisma i crteže. A iz škole nam šalju ocjene - otkriva Mirjana Kmačić Pellizzer.

1. Zamalo se utopila u ledu

U jednom  trenutku sam pala i noge su mi propale kroz led u vodu. Srce mi je tuklo kao nikad. Led se lomio. Instinktivno sam legla na led te  raširila ruke i noge. Imala sam sreće. Japanac se našao iza mene, uhvatio me za ruku i polako izvukao.

2. Htjeli je oteti afrički pastiri

Trčala sam po mraku. Odjedanput  se ispred mene pojavio kamion prepun ovaca s dva muškarca.  Govoreći nerazumljivim jezikom uhvatili su me i  pokušali ugurati u kamion. Nasreću ubrzo su stigli ostali trkači te ih otjerali. 

3. Preživljava na pršutu i panceti

Amerikanci su  to što jedem snimali za televiziju. To im je bila najveća fora.  Kada jedem moram se sakriti od ostalih trkača jer svi žele  fetu pršuta. Tijekom utrke ne jedem ništa, ali ostali trkači jedu. Gotovo je  nevjerojatno kako  ne gubim na težini.

4. Smrzavala se i 'kuhala' u Čileu

Sve nas  s je iznenadila hladnoća. Prvu noć bilo je čak -11 stupnjeva Celzijevih. Danju se, pak, temperatura kretala od 32 do 40 stupnjeva Celzijevih. Imali smo problema s probavom i, od ukupno 97,  utrku je završilo samo nas 68 natjecatelja.