'Otvarali smo i grobove da bi pronašli našeg sina Darka'

Kada mi je sin rekao da ide po pušku i braniti grad, bilo mi je jako teško. Kleknula sam pred njega i plačući ga molila da ne ide. Mislila sam da je premlad i da ne zna ništa o ratu. Pitala sam ga što će se dogoditi ako ga uhvate, a on je pokazao bombu u džepu i rekao da ga neće živog uhvatiti. Taj dan kada je poginuo bila sam jako nemirna. Bio je jak napad na grad i granata nam je pogodila kuću. Uzela sam torbu već ranije pripremljenu za bijeg i s 12-godišnjom kćeri trčala u podrum Mjesne zajednice - kroz plač nam je 2019. govorila Anica Tunjić (70), majka nestalog branitelja Vukovara Darka Tunjića.

Darkov položaj bio je drugi prema Borovu Selu. Zvao se Krešo 4. Ispred njih bio je jak položaj naše policije zvan Slon. Otac Filip (71) mislio je da je Darko sigurniji uz njega te se prijavio da bude na njegovom položaju.


- Bio je 14. rujna 1991., dan za koji bih najradije da ne postoji u kalendaru. Došao sam ujutro na punkt. Darko mi se pohvalio da je postao zapovjednik desetine. Potom je otišao na spavanje. No u osam sati počelo je padati sve više granata. Položaj nam je bio u napuštenoj kući. Vidio sam tenkove i transportere kako kreću prema nama iz Borova Sela. Dečkima sam rekao da ne smijemo otvarati vatru jer ćemo otkriti svoj položaj. Nastalo je zatišje, a potom, oko pola 4, opet napad - prisjetio se Filip.

Darko je skočio i pošao u potkrovlje vidjeti što se događa. U strahu da minobacačka granata ne probije krov kuće dok mu je sin gore, Filip mu je viknuo da ne ide. Ni sanjao nije da će dum dum metak doletjeti baš kroz mali otvor i pogoditi Darka u lijevu stranu trbuha.

- Začuo sam njegov krik i tupi udarac. Doletio sam gore, ležao je. Skinuo sam mu prsluk. Na leđima mu je bila velika rupa. Netko je došao s automobilom, ugurali smo ga na zadnje sjedište i odvezli u bolnicu. Držao sam mu glavu u krilu, mazio ga rukom po kosi. Bio je bez svijesti, ili već mrtav, to tad nisam znao. Nije pokazivao znakove života - izgovorio je tata Filip i duboko uzdahnuo.

- U bolnici je bila gužva zbog puno ranjenih. Preuzeli su Darka i mogao sam samo čekati. Sjedio sam tamo dva dana i čekao. Vidio sam dvadesetak pripremljenih metalnih sanduka i čuo da je pedesetak mrtvih. Do mene je došao doktor i rekao da ništa nisu mogli učiniti i na jedan sanduk napisao i Darkovo ime..Tunjići ne znaju što se dalje događalo u bolnici. Lijes s Darkovim imenom, u kojemu je bilo i njegovo tijelo, nestao je.U bolnici sve ove godine tvrde da su grupu koja je taj dan stradala ili umrla u bolnici odvezli na staro Katoličko groblje i pokopali ih po postojećim grobnicama. Tamo su našli samo neke od njih. Ne i Darkov lijes.

- Nakon mirne reintegracije s Marijanom Živkovićem otvorio sam 50 grobnica na Katoličkom groblju tražeći naše sinove. Nismo ih našli, ali smo našli druge s popisa nestalih - kaže Filip, koji je nakon pada Vukovara završio u logoru. Od strijeljanja ga je spasio kolega iz Borova.Dva dana bio je Dalju, mjesec dana u Begejcima, pet mjeseci u Sremskoj Mitrovici. Razmijenjen je 22. svibnja 1992. kod Lipovca.