Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
U Trumpovu svijetu se luksuz ne skriva. Čak i kad je vlastito lice u pitanje, uopće nije presudno da ono izgleda lijepo, zdravo ili mladoliko. Bitno je samo jedno: da se jasno vidi kako je u njega uloženo mnogo novca
Dvije žene iz Trumpova kruga svojim su licima opet potaknula čuđenje nad fenomenom koji se zove Mar-a-Lago face. I do sad se puno govorilo o ljudima iz okruženja američkog predsjednika, muškarcima i ženama, koji su naprosto pretjerali s estetskim zahvatima kako bi naglasili da si mogu priuštiti intervencije na licu i tijelu te da pripadaju povlaštenoj kasti. Bili su tu najprije spominjani Matt Gaetz, bivši republikanski kongresnik s Floride i Trumpov saveznik, George Santos, bivši republikanski kongresnik iz New Yorka, Kimberly Guilfoyle, bivša voditeljica Fox Newsa, bivša partnerica Donalda Trumpa Jr. i američka veleposlanica u Grčkoj, Kristi Noem, republikanska političarka, bivša guvernerka Južne Dakote i bivša ministrica domovinske sigurnosti, Lara Trump, supruga Erica Trumpa i bivša supredsjednica Republikanskog nacionalnog odbora, pa čak i Wayne Gretzky, legendarni kanadski hokejaš povezan s Trumpovim društvenim krugom.
Pokretanje videa...
VIDEO
No, sada se za dvije žene bliske Trumpu više ne može reći ni da je njihovo lice samo manifestacija "estetske" pretjeranosti, već je, kažu američki komentatori, to "doista groteskno utjelovljenje jednog novog i bizarnog političkog legitimiranja".
Najprije je prošlog tjedna veliku pozornost privukla neprepoznatljiva Susan Dell, 62-godišnja supruga tehnološkog milijardera Michaela Della, kad se zajedno s njim pojavila u Ovalnom uredu Bijele kuće. Nekoliko dana potom su eksplodirale reakcije na Barberu Thornhill, poslovnu ženu iz Los Angelesa, nakon vijesti da ju je Trump imenovao veleposlanicom za praćenje i suzbijanje trgovine ljudima.
Mnogi su se zapitali i nagađali: Jesu li one preživjele neku tešku nesreću pa morale tako korigirati lice? Ili je možda riječ o ozbiljnom hormonalnom poremećaju?
Odgovori na ta pitanja, međutim, ne nude etičke argumente zbog kojih bi trebalo izbjegavati kritički govor o njihovu izgledu. Jer priča o Mar-a-Lago faceu nema veze s izrugivanjem nečijim fizičkim osobinama, već o propitivanju estetskog ideala koji se nameće kao poželjan u samom vrhu američke političke moći. Lica oblikovana prema tom idealu više nisu stvar osobnog ukusa. Ona postaju uniforma, simbol društvenog statusa, političke pripadnosti i bliskosti s predsjednikom.
Ekstremno napuhane usne, posve prenaglašene jagodice, čudno zategnuta koža, neprirodno naglašene konture oko očiju i gotovo nepomična čela postali su estetski zaštitni znak ljudi iz okruženja Donalda Trumpa. Fenomen poznat kao „Mar-a-Lago face” nije trend u plastičnoj kirurgiji, nego upravo zaštitni znak političke i društvene elite koja želi biti blizu američkom predsjedniku. U Washingtonu danas vrijedi jasno pravilo: za uspjeh u Trumpovu svijetu nije dovoljno dijeliti njegove političke stavove, morate i fizički nalikovati na ljude koje on voli imati oko sebe i svojim licem jasno pokazati da ste spremni potrošiti milijune u posve nepotrebne korekcije ili totalne metamorfoze.
Pokretanje videa...
VIDEO
U Washingtonu se politička pripadnost tradicionalno prepoznavala po stranačkoj iskaznici, odijelu, kravati, znački na reveru. U eri Donalda Trumpa se pripadnost najprije pokazuje vlastitim licem. I to ne bilo kakvim. To je lice koje je zapravo tako preobraženo plastičnim operacijama da se na njemu, čak i pri najburnijoj političkoj raspravi, jedva može primijetiti ikakva mimika. Zašto ti ljudi, uglavnom vrlo bogati i sposobni da si plate najbolje plastične kirurge, pristaju na intervencije koje ih izobličuju? Odgovor je jednostavan: Zato jer upravo to žele! Njihov cilj nije da izgledaju mlađe ili ljepše, da nešto doista korigiraju, Oni žele izgledati tako da se odmah može zaključiti kako su platili zahvat, da imaju novca za bezbroj operacija, filera i sličnih intervencija!
To je svijet Mar-a-Lago facea, estetskog fenomena nazvanog prema Trumpovoj raskošnoj rezidenciji na Floridi, koja je postala jedno od najvažnijih središta političke i društvene moći u Americi.
Američki Axios, prilično vjerodostojan digitalni medij poznat po sažetom iznošenju ključnih informacija i objašnjenju zašto su važne, još je u studenome 2025. izvijestio da plastični kirurzi u Washingtonu bilježe povećan broj zahtjeva povezanih upravo s tim izgledom.
Radilo se o pacijentima iz Trumpova političkog okruženja koji više ne žele diskretna pomlađivanja, nego što jasnije i što brutalnije intervencije na licu.
Plastični kirurg Troy Pittman (nema veze s likom plastičnog krirurga Troya, iz serije Nip/Tuck, koja se u Hrvatskoj 2007. emitirala pod nazivom Reži me), među pacijentima ima i ljude povezane s Trumpovim krugom, a Axiosu je tada objasnio da je i prije imao pune ruke posla, ali su zahtjevi klijenata iz vrha administracije bili drukčiji: Washington je ranije tradicionalno njegovao suptilan izgled. Cilj je bio izgledati mlađe i svježije, ali bez očitih tragova zahvata. Dolaskom nove administracije ta su se pravila počela mijenjati. Sada se, rekao im je posve jasno, pojavljuju ljudi koji upravo žele da se vidi kako su nešto napravili na sebi!
Ono što je nekoć bilo estetski pretjerano, što je izazivalo sumnje da su nesretni ljudi pali pod nož kakvog šarlatana ili pate od dismorfofobije, poremećaja zbog kojeg inzistiraju na stalnim i nepotrebnim korekcijama, sada postaje politički poželjno!
Plastični kirurg Norman Rowe, koji je otvorio ordinaciju na području Palm Beacha, opisao je velik interes Trumpovih pristaša za estetske tretmane uoči društvenih događanja u Mar-a-Lagu. Prema njegovim riječima, ordinacija je znala obavljati i do 15 zahvata dnevno, među kojima su bili botoks, fileri i različiti postupci zatezanja kože. Pojedini pacijenti došli su do njega spremni potrošiti desetke tisuća dolara kako bi izgledali što bolje na događanjima na kojima bi mogli susresti Trumpa i druge utjecajne osobe. Kao da idu na frizuru. Među klijentima bili su i ljudi koji su se nadali političkim imenovanjima ili većoj vidljivosti u predsjednikovu okruženju.
U svibnju iste godine New York Post je objavio i svjedočanstva kirurga koji navode da pojedini pacijenti kao estetski uzor donose fotografije Ivanke Trump i Kristi Noem.
Trumpovi kritičari u svemu vide paradoks i licemjerje: njegova politička filozofija počiva na naglašavanju autentičnosti, otporu liberalnim elitama i odbacivanju društvenih pravila koja smatra nametnutima. Istodobno, krug oko njega sve snažnije razvija vlastitu, vrlo strogo kodiranu sliku poželjnog izgleda.
U Trumpovu svijetu se luksuz ne skriva. On se izlaže, ali tako da se pri tom ne treba voditi računa ni o kakvim estetskim kriterijima. Čak ni kad je vlastito lice u pitanje, nije važno da izgleda lijepo, zdravo i skladno, bitno je samo da se vidi kako je u njega uloženo mnogo novca. U tome je Mar-a-Lago face, jasno poručuju američki novinari, estetski ekvivalent Trumpovih pozlaćenih interijera: to je puka demonstracija statusa kojoj su suptilnost i estetika, zapravo posve strani pojmovi.
Washingtonska plastična kirurginja Anita Kulkarni izjavila je Axiosu da je uz cijeli fenomen vezan još jedan poremećaj. Ona je morala odbiti neke pacijente iz novopridošlih političkih krugova jer su tražili dodatne filere i injekcije na već tretiranim licima. Problem je, prema njezinu objašnjenju, i u situaciji koju naziva filler blindness — to je gubitak osjećaja za normalne proporcije kod osoba koje su stalno okružena ljudima s naglašenim estetskim korekcijama, vlastiti izgled naprosto im se čini nedovoljno izraženim. Ono što bi nekome izvan tog društvenog kruga izgledalo pretjerano, unutar njega postaje norma. A norma se zatim neprestano pomiče.
U siječnju ove godine američki časopis Allure problem je sagledao iz još šire perspektive. U tekstu o sve većoj uniformnosti ljudskih lica postavio je pitanje što se događa kada estetski zahvati uklone upravo one osobitosti po kojima se pojedinci međusobno razlikuju. Lice, podsjeća autorica, nije samo površina koja se može uljepšavati, nego i sredstvo komunikacije. Njime izražavamo emocije, prepoznajemo druge ljude i stvaramo međusobno povjerenje. Kada različita lica počnu tako karikaturalno nalikovati jedno drugome, a izrazi postanu manje pokretni, gubi se i dio njihove individualnosti.
U Trumpovoj Americi danas treba imati i pravo lice. A ako ga nemate, uvijek postoji netko tko će vam ga, uz odgovarajuću cijenu, pokušati napraviti.
24sata © 2026
