MONSTRUM ROĐEN DA UBIJA
Ovako je uhićen Srđan Mlađan: Tvrdio je da čuje Sotonu, curi je pucao u glavu da vidi kako je to
Riječi policajaca istražitelja “skidaj se da vidimo kakvo si muško” za Mlađana su doslovno značile užas, nešto što ne želi proživjeti ni pod koju cijenu. I slomio se. Priznao je u sitnim jutarnjim satima i objašnjavao kako mu se javio Sotonin glas, koji mu je govorio da mora ubiti bilo koga. Najmučnija priča Siska i Petrinje dobila je svoj epilog
Ime Srđana Mlađana, serijskog ubojice koji robija u Lepoglavi i koji bi iza rešetaka trebao ostati do 2027. godine i dalje ledi krv u žilama. No, to je pod velikim upitnikom s obzirom da je sud potvrdio novu optužnicu protiv njega. Prema navodima tužiteljstva, Mlađan je od svojeg cimera tražio da nakon izlaska na slobodu pronađe, otme i ubije osobe za koje je smatrao da su u prijašnjim postupcima svjedočile na njegovu štetu.
Ime Srđana Mlađana, serijskog ubojice koji robija u Lepoglavi i koji bi iza rešetaka trebao ostati do 2027. godine i dalje ledi krv u žilama. No, to je pod velikim upitnikom s obzirom da je sud potvrdio novu optužnicu protiv njega. Prema navodima tužiteljstva, Mlađan je od svojeg cimera tražio da nakon izlaska na slobodu pronađe, otme i ubije osobe za koje je smatrao da su u prijašnjim postupcima svjedočile na njegovu štetu.
Mlađan je počeo ubijati kao maloljetnik. Sa 16 godina je, 1998., bez ikakvog motiva u Petrinji, pucajući iz kalašnjikova, ubio Elizabetu Šubić (16), a u Sisku umirovljenika Petra Jančića (63). Kako je bio maloljetan, dobio je maksimalnih deset godina zatvora. Strpali su ga u zatvor u Požegi, odakle je izlazio u grad te dolazio u Sisak i Petrinju na vikende.
S jednog se nije vratio nego je ostao na slobodi. Potom je 17. veljače 2002. u Zagrebu s tri hica u glavu ubio policajca Milenka Vranjkovića Kinga te je kao taoce držao obitelj Božene Kosović.
Kako je bio mlađi punoljetnik, osuđen je na 15 godina zatvora jer je to tad za tu kategoriju zločinaca bila najstroža kazna.
Još četiri godine dobio je za pljačku ljekarne u siječnju 2002. u Požegi. No kazne mu nisu objedinjene. Izdržava ih jednu po jednu, pa će društvo bar do 2027. biti sigurno od ovog zločinca. U zatvoru ga posjećuju roditelji, a od 2008. i bračni par koji ga iz hladnokrvnog ubojice pokušava preobratiti u normalnog čovjeka.
Nakon što je prije 12 godina tijekom slobodnog vikenda ubio policajca, Ministarstvo pravosuđa provelo je internu istragu kako bi utvrdilo je li netko u požeškom zatvoru napravio propust puštajući dvostrukog ubojicu na vikende i je li odgovoran za ubojstvo policajca Kinga.
Odmah nakon ubojstva troje službenika je bilo smijenjeno, no poslije su utvrdili kako nitko nije kriv. Obitelj Kosović, koju je nakon ubojstva Vranjkovića pet i pol sati držao kao taoce u njihovu stanu, tužila je državu i zatražila odštetu. Nisu dobili.
Država je oprala ruke. A institucije su ga mogle zaustaviti mnogo ranije. Svi pokazatelji bili su vidljivi. Već s nepunih 14 počeo je izbjegavati školu, postao je povučen, šutljiv...
Godinu poslije zbog paljenja škole, razbijanja i krađa uputili su ga u Odgojni dom u Ivancu, a 1996. je proveo mjesec i pol na psihoterapijskom tretmanu u Specijalnoj bolnici za psihijatriju djece i mladeži u Zagrebu.
Otpusna dijagnoza bila je - adolescentska kriza sa psihotičnom dekompenzacijom. Liječnici su zabilježili da je moguć razvoj psihoze. Prije izricanja prve presude stručni je tim upozorio da kod njega postoji “razina društvene opasnosti za okolinu”.
Priznao je negdje oko 4 ujutro i odlučio sve ispričati istražnom sucu. Čim smo uzmogli tijekom dana, krenuli smo prema pravoslavnoj crkvi u Petrinji, u čijem je oltaru sakrio oružje. Osim njega bili smo istražni sudac, državni odvjetnik, kolega i ja. Bio je sunčan i vedar dan, i kad smo ušli u crkvu, jasno se sjećam da je vani bilo sunce - ispričao je umirovljeni inspektor koji je sa svojim ljudima otkrio Srđana Mlađana kao ubojicu Elizabete Šubić i Petra Jančića.
Srđan je mirno stao pred oltar i počeo davati iskaz. U tom trenu sunca je nestalo, sve se zatamnjelo, počela je strahovita oluja. Šaloporke su lupale na prozorima, lišće je ulijetalo u crkvu. Srđan se na to uopće nije obazirao, samo je mirno stajao i pričao. Onog trena kad je završio, oluja je prestala, šaloporke više nisu lupale i sunce se u trenu vratilo. Ne vjerujem ni u kakve nadnaravne stvari, ali ni danas ne znam kako to objasniti, to više što je u pitanju momak koji iskreno vjeruje u Sotonu i tvrdi da čuje njegov glas, koji ga navodi na ubijanje - ispričao je umirovljeni inspektor.
Istragu je preuzeo nakon što je isprva tapkala u mjestu. Nedužna djevojka i umirovljenik bili su brutalno ubijeni, a nitko nije mogao shvatiti zašto. Inspektor je prihvatio preuzimanje istrage uz riječi: “Riješit ću to”. Jedini uvjet koji je postavio bio je da sastavi svoju ekipu od nekoliko najbližih kolega istražitelja.
Inspektor i ekipa dnevno su provodili i po 16 sati na terenu, obilazili kuće, lokale, ispitivali, razgovarali s ljudima. Kroz obradu je ta tri mjeseca, koliko je trajala istraga, prošlo stotinjak ljudi. Trag ih je na kraju odveo do videoteke u Sisku. Ondje je u oči upadao podatak da je jedan mladić film “Rođeni ubojice” posudio čak 52 puta. Na obradu su priveli momka koji je uzimao film, maloljetnog Srđana Mlađana te njegova oca Mladena.
- Stari je tvrdio da u kući nema oružje i uporno je to ponavljao. Znao sam da laže i ošamario sam ga. Nakon toga je potpuno promijenio priču i priznao da ima automatsku pušku, kalašnjikov - priča inspektor.
Inspektor je nakon tog priznanja Mladena Mlađana imao zadatak do kraja slomiti i sina Srđana. To je trajalo gotovo cijelu noć. Nekoliko puta ubojica je ponešto i priznao, ali bi ubrzo povukao sve što je rekao. Muljao je i zavlačio. Inspektor ga pamti kao narcisoidnog i frustriranog, ali iznimno inteligentnog mladića koji do savršenstva kontrolira svaku riječ.
Nije bilo šanse, prisjeća se, da Srđan kaže išta što nije do kraja odmjereno, nije mu se omaknula niti jedna kriva ili ishitrena izjava. Uz sve je pružao sliku ljubaznog dečka u kojem nema ni truna bahatosti, i koji mirnim glasom odgovara na postavljena pitanja (Mlađanova inteligencija i proračunatost vidljivi su poslije i u trenutku uhićenja na zagrebačkim Ravnicama nakon ubojstva policajca i talačke krize, kada se namjerno skinuo gol do pojasa i time poslao poruku da je nenaoružan, čime je policiji onemogućio da puca na njega).
Riječi policajaca istražitelja “skidaj se da vidimo kakvo si muško” za Mlađana su doslovno značile užas, nešto što ne želi proživjeti ni pod koju cijenu. I slomio se. Priznao je u sitnim jutarnjim satima i objašnjavao kako mu se javio Sotonin glas, koji mu je govorio da mora ubiti bilo koga. Najmučnija priča Siska i Petrinje dobila je svoj epilog.
