Ovo dobijemo kad oni koji ne razlikuju računalo i namještaj počnu lupetati o digitalizaciji

Digitalizacija je postala doskočica i univerzalno rješenje naših političara unazad nekoliko godina i često se ponavlja bez pravog objašnjenja što to točno znači, kako će se to odraziti na živote građana ili kako će ona pomoći gospodarstvu. Često o digitalizaciji lupetaju ministri i državni tajnici za koje imamo ozbiljne sumnje jesu li u stanju raspoznati računalo od okolnog namještaja, a kad žele ispasti osobito pametni, onda digitalizaciju začine i frazama poput digitalne transformacije, “big data” pristupom, u posljednje vrijeme umjetnom inteligencijom ili ponekad čak i blockchainom. Digitalizacija je postala sjajan dodatak političkom vokabularu jer je malo tko razumije, riječ je u pravilu o nedostižnom cilju koji se cijelo vrijeme mijenja, a rado je prihvaća i onaj korumpirani dio državne uprave jer svi možemo lagano prepoznati da je WC daska od 30.000 kuna preplaćena, no košta li neki firewall 500 ili 500.000 kuna puno je teže odrediti, baš kao i MUP-u prije nekoliko dana, kad su prihvatili ponudu od 44,6 milijuna kuna za rano upozoravanje i upravljanje krizama, što je gotovo deset puta skuplje od najjeftinije ponuđene. Podobni dobavljači već godinama isporučuju nekompetentnim ili korumpiranim državnim IT menadžerima zatvorene, zastarjele, jedva funkcionalne i predimenzionirane informatičke sustave, koje onda mogu održavati godinama bez pretjeranog zamaranja natječajima ili tričarijama poput konkurentne ponude. Rezultat takvog upravljanja je slučaj od prije nekoliko dana kad su deseci tisuća ljudi dobili potvrdu da su se nerijetko tjednima ranije prijavili na portal cijepi.se ili pak imamo sulude izlete u tržišnu ekonomiju s Frendi-Trendi plagiranim rješenjima (koja dramatike radi sadrže kafkijanske zaplete kako bi uopće proradili).