Ove obitelji ostale su bez svega, spavaju u kontejnerima, a neki ni to nemaju. Ali oni ne gube nadu i vade nadljudsku snagu za bolje sutra. Ovo su heroji Banovine
HEROJI BANOVINE
Ovo su lica potresa: Strah nas je, ali mi ćemo pobijediti!
Heroji ovoga potresa su sasvim obični ljudi: domaćice, tete iz dućana, TV serviseri, vozači autobusa, seljaci i vlasnici OPG-ova... Sisak, Petrinja, Strašnik, Majske Poljane i Glina njihov su dom. I tamo će se, kad sve završi, vratiti
'Bez osmijeha ničeg nema'
Osmijeh? Pa to je jedino što mi je ostalo. Imam deset prstiju, mogu još raditi, fali mi godinu dana do mirovine. život ide dalje, na razvalinama starih kuća niknut će nove, ali bez osmijeha i nade ničega nema.
Vesna Sladojević, žena iz Majskih Poljana.
Prodavačice velika srca: Hvala vam!
Skinula je majicu sa sebe i odjenula je na mene. Dala mi je jaknu. Prodavačice su se pogledale. Jedna je otrčala i donesla kartice od Bipe. Svoje božićnice su poklonile nama...
Matea Đurečić, Petrinja
'Odmarat ćemo kad prođe sve'
Ne mislimo na odmor, ovdje ćemo dolaziti koliko god će trebati. Odmarat ćemo se kad sve ovo prođe, a sad nas drži adrenalin. Ne mislimo na umor uopće.
Anđelko Mihok, vatrogasac, Zagreb
'Ponovno sam se rodila kad sam vidjela djecu'
Teško mi je opisati vam taj osjećaj, dok gubite tlo pod nogama, padate, rušite se, a na pameti su vam samo djeca, koju ne vidite. Užasno je bilo, cijela sam se tresla, i tako nekako ipak uspjela sjesti u auto i odvesti se do vrtića. Ponovno sam se rodila kad sam vidjela da su živi i zdravi.
Slađana Cerovski, Greda
U ratu su barem znali kako reagirati
Kuću koju gledate već smo tri puta prekrivali, i četvrti ćemo put, iako je ta kuća dobila crvenu naljepnicu. Prvog dana potresa smo sve ljude u selu osigurali. Ženu i djecu smo maknuli iz kuća, ljude stavili u kontejnere. Prošao sam Domovinski rat, tad si znao kako i kad reagirati, sad ne znaš ništa. Ne spavam, otuširao sam se prije dva dana, ne vidim suprugu. Kuća mi je srušena, ali ovdje smo svi zajedno, i to nas drži.
Mato Golubović, Strašnik
Tu nije raj, ali oni ne bi otamo
Ne bismo iz Gline jer mala ima tu sve prijatelje, školu. Znam da ovaj kraj nije raj na zemlji, ali mi ne bismo odavde. Sve što želim je da se moja kći školuje kako treba i da ima nešto od života. Za ostalo me nije briga. Sve će se nekako već srediti, ali nikad se ne bih mogao pomiriti kad bih znao da njoj nisam sve pružio i omogućio.
Dalibor Vignjević, Glina
'Neću izdati Petrinju'
Teško je kad shvatiš da nemaš budućnost. Trebao bih se možda orijentirati na Zagreb. Najteža je činjenica da grad u kojem si proveo život i za koji si živio više ne postoji. U meni su se javili inat i prkos. Napustili smo grad devedesetih, svi smo ga izdali, ali smo se vratili i ponovno ga izgradili. Rekao sam - ovaj ga put neću izdati. Premda je ostao jedini živući u Petrinji.
Željko Vrzan, Petrinja
Borba za svoju djevojčicu
Ako se uskoro ne pronađe adekvatan donor, ja ću joj morati dati pola svoje jetre. To nam je zadnja opcija, prema riječima liječnika. Za to sam spreman tisuću posto, neka mi i srce vade. Samo da je njoj dobro. Ona je sad stabilno. Malo je žuta u licu, trbuščić joj je malo veći, ali normalno spava i jede.
Josip Pavelić, Vrbovac
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
