Planinari spasili dva lovačka psa pronađena na vrhu Sv. Ilija

Čuli smo lavež neposredno pred dolazak na vrh Sv. Ilija na Biokovu, ali prvo smo mislili da zvuk odnekud odzvanja, iz sela, teško je bilo procijeniti. Nismo ni u ludilu očekivali da će nam na nadmorskoj visini od 1640 metara ususret dotrčati dva izgubljena lovačka psa – počinje nam priču Franko Garma iz Šibenika, koji je s prijateljima Anđelkom Zoricom iz Srime i Iris Šprljan iz Vodica u nedjelju 20. prosinca išao planinariti na Biokovo. Pse su nazvali Crni i Žuti, imali su ogrlice i kontakt broj vlasnika. Bili su uplašeni, ali ipak druželjubivi. Kako Anđelko studira veterinu, odmah je pregledao pse. Žuti je imao izranjavane, krvave šape i ugriz na desnom kuku. Ni u jednom trenutku nisu dvojili hoće li povesti pse sa sobom, samo je trebalo malo "nagovaranja".

- Odmah smo nazvali vlasnika koji nam je potvrdio da su psi njegovi, da im je GPS prestao raditi i da su se izgubili. On je lovac, i taj dan bio je u lovu s društvom, no jedan od njih teško je ozlijedio skočni zglob pa je intervenirao i makarski HGSS. Planirali su i sami krenuti tražiti ih, no mi smo ih  našli prije njih – kaže nam Franko dodajući kako psi u početku nisu željeli ići. Malo bi hodali za njima, pa bi se opet vraćali do kapelice gdje bi se Žuti sklupčao i legao tresavši se. 

- Nismo imali izbora nego skinuti konop s kapelice da ih zavežemo dok ne shvate da idu s nama. Žutog smo nosili prvu dionicu jer je bilo snijega, a kasnije je trčao sam. Vlasnik nas je čekao u Bastu, bilo nam je samo važno znati da psi nisu ostavljeni jer to nije rijetkost u posljednje vrijeme – objašnjava nam Franko koji je čari planinarenja otkrio prije nekoliko godina.

Uspon na Biokovo mu je, kaže nam, jedan od zahtjevnijih. Pet sati trebalo im je do vrha, uz prosječni nagib od 30-ak posto. Tlak i temperatura zraka su također varirali, puhao je vjetar,  a na samom vrhu bilo je tek nešto više od ništice. 

- Psi su bili i gladni i žedni, i smrzavali su se. Crni je bio u boljem stanju, mlađi je i aktivniji dok je žuti stariji i bio je ozljeđen. Do Basta smo se spuštali četiri sata, što znači da smo na planini proveli ukupno devet sati i to na ruti Bast-Mandlova ploča-Ledenice-Sveti Ilija-Osičine-Bast – kaže nam Franko za kraj.