Podli i prepredeni manipulator: Zvali su ga Hitlerov "Zli duh"

Korpulentnog Martina Bormana često se vidi na fotografijama - sve budno prati iz drugog plana kad god je Hitler u blizini.
A nitko tko je htio Hitleru nije mogao zaobići Hitlerovog osobnog tajnika. Hladan, proračunat i uvijek na oprezu poput grabežljivca on je sebe učinio prijeko potrebnim. Bio je Führeru desna ruka i njegov rizničar, uvijek u šefovoj neposrednoj blizini. Samo tako je i mogao kontrolirati tijek informacija koje su dolazile Hitleru, kao i predavati naredbe koje su potjecale od Führera.

Bio je izrazito omražen među ostalim nacistima, tužili su se na njegove “loše osobine” kao što su servilnost, seksualne ekscese i podlost.  Za njega njemački veleposlanik u Vatikanu opisao sljedećim riječima: "Nezgrapan i nizak, bio je utjelovljenje surovosti i podlosti". Albert Speer 'glavni arhitekt' Trećeg Reicha smatrao ga je crvom u kraljevskoj jabuci, dok je ministar propagande Goebbels smatrao kako Bormann nije čovjek od naroda. Bormanna su zvali Hitlerov “zli duh”.

No, Hitler mu je toliko vjerovao da je prije svog samoubojstva u svojoj političkoj oporuci Bormanna postavio za novog vođu NSDAP-a.

Neugledan i neprimjetan a sve je nadzirao

Martin Bormann rođen je 1900. u gradiću Wegelebenu u protestantskoj (luteranskoj) obitelji. Otac mu je bio pruski pukovnijski časnički namjesnik opsjednut disciplinom i redom koji se poslije Prvog svjetskog rata zaposlio u pošti. No poslije je Martin Bormann postao jedan od najvećih protivnika svećenstva.
- Već 1925. godine pristupio je NSDAP-u, a već 1928. preuzeo poslovnu stranu vođenja stranke, nadzirući i odlučujući o velikom djelu stranačkog novca. Bormannove nenadmašne organizacijske i birokratske sposobnosti Hitlera su navele na to da mu povjeri silno veliku odgovornost za stranačke financije, kao i za Hitlerovu osobnu imovinu, te ga zadužio za kupnju i upravljanje Bergofom.(Hitlerovom omiljenom ljetnom rezidencijom) - spominje čovjeka iz sjene u svojoj knjizi "Izgubljeni život Eve Braun" Angela Lambert. Ona piše kako Bormannov uspon unutar Hitlerova kruga do položaja na kojem je imao nadzor nad financijama najviših stranačkih dužnosnika u najvećoj je mjeri ostao neopažen.

Bio je neugledan, zdepast, pretio i ružan. Zbog grubog držanja i nekultiviranosti ljudi poput Göringa, koji su sebe smatrali izuzetni profinjenima i koji su živjeli poput kraljeva, najčešće su ga podcjenjivali.

Podmukla ulizica 

- Šutljiv i servilan u nazočnosti šefa, arogantan i uobražen iza njegovih leđa, Bormann je raznoraznim manevrima stekao Hitlerovu naklonost, sve dok nije izbio na samo čelo najviših suradnika i dužnosnika. U javnosti bi im se ulizivao - odajući dojam da svim odnosima vladaju mir i sklad, dok bi ih u tajnosti potkopavao raznim manipulacijama. Kad su uvidjeli koliki su zapravo razmjeri njegove moći, već je bilo prekasno da ga svrgnu s položaja.. No, on je bio desna ruka, čovjek koji je nadzirao pristup Führeru, čovjek koji je imao moć ocrniti ili veličati ugled pridošlice - ističe u knjizi Lambert.

Lukavi Bormann je jasno uviđao da Hitler želi da ga što manje gnjave, pa je preuzeo na sebe tumačenje i filtriranje Hitlerovih želja, kao i želja i potreba svih njegovih posjetitelja. Nitko nije imao pristupa bez Bormannova pristanka, a mnogi su jednostavno ostajali pred vratima.

Eva Braun ga je mrzila

Hitlerov osobni tajnik imao je veliku ulogu u Evinom životu, smatra autorica Lambert. Eva je, smatra,  prema njemu osjećala izrazitu antipatiju, kao i većina iz Hitlerovog uskog kruga prijatelja, i to uglavnom zbog prepredenosti i sklonosti manipuliranju i silnoj želji na prisvaja monopol nad Hitlerom. Hitler je bezgranično vjerovao svom "najodanijem partijskom drugu". Stoga se Eva nikad nije usudila upustiti s njim u otvoreni sukob. Bormann je bio taj koji je po Hitlerovom nalogu isplaćivao novac Evi i premda je ta novčana potpora bila velikodušna ona je u svakom trenutku bila svjesna činjenice da je ne dobiva izravno od ljubavnika već posredno od omraženog suparnika.

A Bormann je davao sve od sebe da je zastraši, u njoj potičući osjećaj ovisnosti, budući da je sve njezine račune podmirivao on. Ona se zacijelo osjećala neizmjerno poniženo jer je, kad joj je god trebao novac na novu odjeću ili manikuru, novac morala tražiti od Bormanna.

Bormann je stalno prikupljao informacije. O svima. Želio je znati sve o svima. O svim članovima Hitlerove pratnje, o zaposlenicima u vlastitom stožeru. Njuškao je i istraživao privatne živote, tražio njihove slabosti i tajne i sve je detaljno bilježio u svojoj privatnoj kartoteci.

Žena kao 'rasplodna kobila'

Bormann se prema svojoj supruzi Gerdi s kojom se vjenčao 1929. godine i na čijem je vjenčao Hitler bio kum, odnosio grubo i s omalovažavanjem i naočigled svih je varao. Ona je bila predmet sažaljenja i poruge. Svi su je podrugljivo nazivali "rasplodnom kobilom", jer je rađala jedno dijete za drugim, a rodila ih je čak desetero. Bormann je bio nepopravljivi ženskar, a ona ne samo da je njegovo ponašanje tolerirala već ga je i opravdavala.
- Gerda je bila kći jednog nacističkog suca, visoka i iznimno lijepa u mladosti, no kasnije svedena gotovo na položaj rasplodne kobile. Bila je nervozna i uvijek napeta. Bormann se prema njoj uvijek užasno odnosio. Speer ju je opisao kao "skromnu i ponešto zastrašenu kućanicu". Ipak, bila je toliko fanatično odana nacizmu da je suprugu u vezi sa njegovom ljubavnicom Magdom Behrens pisala: Pobrini se za to da jedne godine ona rodi dijete, a druge ja, pa ćeš uvijek imati upotrebljivu suprugu - piše Angela Lambert o Gerdi Bormann u svojoj knjizi.

Uz šefa do samog kraja

Dugo je kolala legenda kako je Bormann preživio rat i pripremao dolazak “četvrtog Reicha”. negdje u prašumama Južne Amerike. On je doista i pobjegao iz Hitlerova bunkera, a i na suđenju u Nünbergu ratnim zločincima mu je suđeno “u odsutnosti”. Osuđen je na smrt vješanjem. Dan njegove smrti vodi se 2. svibnja 1945. godine.

Hitlerov vozač Erich Kempka tijekom saslušanja na sudu u Nünbergu kazao je kako se Bormann pokušao provući kroz ruske linije oko bunkera. Pod udarom granate jedan je tenk eksplodirao, a Bormann se netom prije eksplozije sakrio upravo iza njega. Zahvatio ga je plamen eksplozije, a siloviti tlačni val ga je odbacio. Vozač je vjerovao da je tajnik mrtav, ali leš nije vidio. I to je bilo dovoljno da krenu spekulacije: Je li Bormann ipak uspio pobjeći?

Pepeo mu rasut u more

No tajna je otkrivena 70-ih godina kad su njegovi posmrtni ostaci pronađeni u Berlinu. O tome piše i Lambert u svojoj knjizi.

- Bormann je nakon Hitlerove smrti napustio bunker te podzemnom željezničkim tunelom došao u do postaje Friedrichstarse, gdje mu se gubi trag.. Po svoj je prilici poginuo u pokušaju bijega, kad je granta pogodila tenk u kojem je pokušao prijeći ruske linije.. U Nünbergu je osuđen na smrt u odsutnosti. Njegovu lubanju su 1972. pronašli radnici koji su kopali temelje za neku zgradu, a identifikacija je obavljena na temelju zubarskog kartona, kao i, mnogo kasnije, uz pomoć DNA, nakon čega je njegov pepeo rasut u more. Njegova supruga Gerda umrla je 1945. od raka, no njihova djeca, svih desetero preživjela su rat. Najstariji sin Martin zaredio se za katoličkog svećenika. Kasnije je izjavio: Čovjek ne bira roditelje i ne može ih se riješiti. Ja sam po tom pitanju nemoćan. I ne mogu mu suditi..to moram prepustiti Bogu