Morate voljeti ono što radite, bez obzira jeste li spremačica, direktor ili prodavačica u kiosku. Ja se ne mogu zamisliti da radim neki drugi posao i nikad ne bih željela nijedan drugi posao nego taj - prošlog nam je procinca rekla Ivanka Pole (48), Vukovarka koja živi u Zagrebu i prodavačica je u kiosku Tiska. 

Ivanka je naime dobila je nagradu za najbolju hrvatsku radnicu u 2020. godine te je u konkurenciji od 572 radnika odnijela pobjedu i nagradu od 100.000 kuna. Samo dio tog iznosa je zadržala, dok je ostatak podijelila. Od toga čak 20.000 kuna obitelji iz Tovarnika koju osobno toliko dobro nije niti poznavala. 

Upoznala ih je na odmoru

- Prije dvije godine sam bila u Tovarniku na godišnjem odmoru. Sasvim slučajno sam upoznala jednu obitelj s troje male djece. Bila sam ganuta vidjevši koliko ti ljudi rade i trude se, a opet, ne mogu ni sebi ni djeci priuštiti sve što bi željeli. Tad sam sama sebi rekla: ‘Ako ikad dobijem na lotu, pomoći ću ovim dragim ljudima’. Na kraju nisam dobila na lotu, ali neka, ova nagrada mi je još slađa - rekla je Ivanka.

Novac im je uručila nešto prije Božića.

- Taj trenutak je bio jako emotivan. Bili su presretni, nisu mogli vjerovati da netko nešto dobije, pa da drugome. Prvo nisu htjeli uzeti, ali sam ih ja nagovorila. Rekla sam da ne dajem zato što nemaju, već šaljem dobrotu dalje - prepričava nam taj trenutak. 

- Kad nekome pomogneš, osjećaš tu sreću da s nekim podijeliš što si ti dobio. A to je vrjednije od same nagrade, od novca - kaže.

Cijela nagrada joj je, kaže, bila još slađa jer ju je s nekim mogla podijeliti. 

- Podijelila sam novac i svojim prijateljima i radnoj kolegici, baš sam ih htjela sve počastiti. Imala sam ih priliku počastiti baš kako sam oduvijek htjela, a nisam imala priliku. Zbog toga mi je srce veliko - kaže. 

- To mi je sad bila šansa da podijelim svoju sreću s drugima. Meni nije do novaca, oni se potroše. Ali kad budeš najbolji u svom poslu pa onda podijeliš to s nekim drugim, sa svojim krugom prijatelja i širiš svoju dobrotu dalje, tu nema veće sreće. To ti ne može nitko platiti - priča nam sretno. 

Za nju osobno, kaže nam, nije se ništa promijenilo. 

Ostala je ista unatoč nagradi

- Nije ništa drugačije, samo osjećam sada još više da je to to, da je ovo moj posao i ljubav. Ipak nekako sve ovo što sam dala u ovaj posao vrijedi i vidi se. Da ti snage da budeš još bolji. Kad su naši redovni kupci glasali za mene, to mi je baš puno značilo. Ipak se znači vidi taj moj trud, rad i ljubav. Moji prijatelji mene znaju tko sam ja i kakva sam ja. Kao i rodbina i obitelj. Ali kupci da glasaju za tebe, to mi je dalo vjetar u leđa za dalje - kaže nam Ivanka sa suzama u očima. 

Svoj je posao htjela raditi još dok je bila u vrtiću. Zato se u njega već 17 godina daje svim srcem. 

- Kad nešto voliš raditi, onda se u to daješ svim srcem. Ja ujutro jedva čekam da mi dođe neki kupac, da zastanemo i popričamo. To je moja bit posla. Ne samo prodati nešto, već im dati osmijeh, uveseliti ih malo - kaže.

Nikad nije došla na posao bez osmijeha

Ivanka i ljutim kupcima pokušava staviti osmijeh na lice.
 
- Neki ljudi jednostavno imaju loš dan. Ali ipak ih ja pokušavam razveseliti, uvijek im kažem da će biti bolje, s čime se god susreli taj dan. Vidite da je osoba nervozna i ljuta i znam da nisam ja tome razlog. Uvijek se pokušavam staviti u cipele te osobe. Možda se toj osobi dogodila neka tragedija ili neka loša situacija. Doslovno, nikad ne znaš s čim se netko drugi nosi. Uspostavim onda neku vezu da im malo ublažim to sve - prepričava nam svoju ‘taktiku’. 

Cilj njenog posla je drugima uljepšati dan. 

- Za to živiš, ne možeš živjeti samo za sebe. Ako stalno govoriš: ja i ja, to vam se kad tad obije o glavu. Moraš nešto pokazati nekom drugom, pomoći mu ako možeš, doslovno u bilo čemu. Ako ništa drugo, uputiti lijepu riječ ili osmijeh. Isto tako, dati malo svog slobodnog vremena starijima, pomoći im napraviti nešto po kući ili popričati s njima. Uvijek mi bude žao da nemam više vremena pomagati, ali trudim se raditi onoliko koliko mogu. Izvan radnog vremena i na radnom mjestu. Često dođu stariji ljudi, nemaju nikoga svog. Oni jedva čekaju popričati s tobom ili da im nešto malo pomogneš. I tu nema nikavog većeg veselja za mene nego kad to mogu napraviti. To ti ne može nitko platiti - kaže.

Kupci joj često kažu da je uvijek vesela i da se čini kao da nikad nema problema. 

- Ali normalno je da imam, svatko od nas ih ima, čovjek sam. Ali se uvijek se trudim biti nasmijana za svoje kupce. Za neke od njih već znam unaprijed što trebaju čim uđu u kiosk. Na neki čudan način, zavoliš sve te ljude. Pogotovo tu gdje ja jesam, u kvartu sam u Dubravi, to su mi sve susjedi, svi se tu već znamo. Pričamo mi, poznajemo se. Znam toliko njihovih privatnih problema, pa ih savjetujem, a i oni mene. To je meni neprocjenjivo - kaže.

Od novca koji je dobila, sebi još uvijek nije ništa kupila. 

- Kada sam počastila obitelj i prijatelje, kolegicu s posla, ostalo mi je 40.000 kuna koje sam stavila u fond za crne dane. Ostalo sam sve podijelila jer sam tako htjela. Meni trenutno ništa ne treba, nisam ničega željna. Ako nešto budem htjela, kupit ću si. Baš sam rekla, pola prijateljima i pola sebi. Tako sam najsretnija i najbolje se osjećam. Pitala me jedna prijateljica da kako to da sebi nisam ništa kupila. Ali rekla sam joj da je lako za mene, ima vremena za sve - kaže.

'Nisam učinila ništa posebno ni veliko'

Nagradu Ponos Hrvatske nije očekivala.

- Bila sam u bunilu taj dan kada mi je zazvonila slušalica. S druge strane glas mi je rekao da su me jednoglasno odabrali da budem Ponos Hrvatske. Bila sam u šoku. Ja sam jedan običan čovjek i ne eksponiram se javno, živim jednim lijepim mirnim životom. U mojim očima, ja nisam učinila ništa posebno niti toliko veliko. Nisam navikla da me netko nagradi za to što sam izabrala živjeti dobrotu svaki dan. To je za mene najveći ponos. Za nagrade, lako - kaže.

Drugim ljudima poručuje da budu dobri prema sebi i drugima.

- Treba pomoći drugima da bi drugi pomogli tebi. Treba dobrotu i ljubav širiti dalje, kako bi ljudi vidjeli da ona i dalje postoji. Dobro uvijek pobjeđuje zlo. Zlo uvijek možete napraviti, dok dobrotu trebate zaslužiti. Dobrota se kad tad vidi i u njoj je puno ljepše živjeti nego u zlu. Da vam bude lijepo, dobrotu treba živjeti - zaključila je.