Povratnica iz Austrije: Sretna sam, ovdje radim ono što volim

Unatoč tome što sam rođena u Austriji i što sam tamo stekla zvanje koje sam oduvijek željela, moj je san bio doći u Hrvatsku, u mjesto iz kojeg potječe moja majka.

Tako svoju priču počinje Mariela Kranjec (28), kojoj se san ostvario kad su joj roditelji, nakon dugih godina rada u Austriji, otišli u mirovinu i zajedno s kćeri preselili se u Brestovac nedaleko od Požege.

- Lijepo mi je bilo u Austriji, ali uvijek sam se osjećala kao da tamo ne pripadam - rekla je Mariela, koja je u Brestovcu prije godinu i pol dana otvorila obrt Slastice medeno srce. Tri mjeseca trebalo joj da prikupi potrebnu dokumentaciju, a u Austriji bi, kaže, sve bilo gotovo za mjesec dana.

- Radim ono što volim i zasad mi nije žao. Ljudi su s osmijehom prihvatili moju ideju i pomogli mi da dobijem sve što trebam za svoj mali slatki obrt - rekla je Mariela pripremajući ukrase za torte i slastice.

Školovanje je završila s odličnim uspjehom, a sa samo 21 godinom bila je i najmlađa majstorica slastičarka u Austriji. Pohvale su stizale sa svih strana, kao i ponude za posao, pa je Mariela radila i u elitnom hotelu s pet zvjezdica, gdje je bila glavni slastičar. Njenim slatkim delicijama sladili su se članovi kraljevskih i grofovskih obitelji, no unatoč tome Mariela je ostala jednostavna i skromna djevojka koja govori da ima jako puno planova, ali da svi oni imaju svoj redoslijed u životu.

- Ne treba skakati pred rudo. Učili su me tako odmalena moji roditelji - govori Mariela, čija je majka Mirjana rodom Slavonka, a tata Eugen je iz Slovenije.

- Svoj prvi cilj sam ostvarila. Zadovoljna sam poslom, no kad radim tortu, njome najprije moram biti zadovoljna ja, a tek onda kupac. Stalno nešto smišljam kako bi izgled bio što ljepši, a okus što bolji - dodaje Mariela prisjećajući se kako je u vrijeme školovanja četiri dana u tjednu imala praksu, a jedan dan bi provela u školi.

- Učenici u Austriji, kad su na praksi, dobiju sve potrebne namirnice od kojih na svom radnome mjestu moraju napraviti jelo, bilo ono slatko ili slano - prisjeća se Mariela svog školovanja.

- U Hrvatskoj to nije tako i mislim da je to krivo. Učenici se skupe oko profesora koji im priča i pokazuje, a ja se pitam što oni tako mogu naučiti - zaključila je djevojka priznajući da i sama još puno mora naučiti.