ČETVRTI DIO FELJTONA Jedan od vođa ustaškog režima u NDH Vjekoslav Servatzy ostao je romantično idealističan do same smrti. On je i u zatvoru u Poglavniku vidio sve najbolje...
'Prekomjerna dobrota, e to je bila jedina Poglavnikova mana'
Tajni dossier s dvora: Spletke, seks i krvavi lov, opsežna knjiga o usponu i padu Ante Pavelića, napokon je na svim kioscima i u većini knjižara u Hrvatskoj. Donosimo feljton s izvatcima iz knjige
Riječ je o djelu u kojemu su prvi puta objavljeni zatajeni detalji iz Udbina dosjea o Anti Paveliću, koji su više od 70 godina čekali na objavu.
O Paveliću isljednicima Udbe govore vojskovođa Slavko Kvaternik, zapovjednik Poglavnikovog tjelesnog sdruga (PTS) Ante Moškov, šef državne riznice NDH Vladimir Košak, general Ivan Perčević, urednik Hrvatskog naroda Danijel Uvanović, i Pavelićev bliski suradnik Vjekoslav Servatzy.
Pavelićeve ljubavnice, uređivanje novina i glancanje vlastitog spomenika u njima, kompleksni odnosi sa ženom Marom i održavanje idiličnog obiteljskog života unatoč svega, radni dan, životne navike, sklonosti, intelektualne preferencije, odnosi s ocem i majkom, sve je to predmet zapanjujuće knjige, koja rasvjetljava ličnost ovog zločinca kao ni jedna do sad
ČETVRTI DIO
Sjedeći u istražnom zatvoru Vjekoslav Servatzy i dalje ima sliku Hrvatske u glavi. Iako je svjestan da je sve pošlo krivo, da se san o hrvatskoj pretvorio u najgoru noćnu moru – pa, zaboga, izgubili su rat, iza njih je ostala spaljena zemlja, vječna ljaga koncentracijskih logora i pokolja – on i dalje u poglavniku vidi sve najbolje. Čak ni prodaja Dalmacije Italiji, čak ni Bleiburg i nepotrebni pokolj u koji je poglavnik odveo desetke tisuća ljudi od kojih mnogi nisu imali ni najmanji razlog bježati, čak ni beskrajne spletke nisu ga otrijeznile, u njegovim je očima vječna magla.
I dok njegovi suborci i prijatelji pokušavaju, sada kada je sve gotovo, stvari pogledati koliko-toliko realno, sada kada im se mnoge stvari čine jasnije, i pitaju se kako su mogli na sve to nasjesti, Servatzy pokušava pronaći neki drugi razlog zašto je sve pošlo ukrivo. On jednostavno vjeruje. Uostalom, i sam njegov zahtjev „ako smatraju da može pomoći Hrvatskoj“, neka ga oslobode, a ako ne, „neka ga strijeljaju kao ustašu“, čini se romantično idealističan.
Doduše, teško je povjerovati da Servatzy stvarno očekuje da će biti oslobođen, teško se može reći da nije svjestan težine zločina koja je ostala iza ustaške vladavine, a vjerojatno zna da teško može očekivati da nitko neće vidjeti krv na njegovim rukama iako, možda, nije izravno sudjelovao u zločinima.
Ipak, njegovo svjedočanstvo, njegova mala enciklopedija tko je tko u NDH, unatoč bezuvjetnoj vjernosti Paveliću, pruža relativno dobar uvid kako je cijela ta država funkcionirala iza kulisa.
I dok je prema Paveliću krajnje neobjektivan, odlazeći u idolopoklonstvo, ostalim dužnosnicima i suborcima sudi prilično oštro. Ponajprije osuđujući karijeriste i one koji su NDH vidjeli kao robnu kuću iz koje će što više pokrasti, one koji su uniformu vidjeli kao dozvolu za klanje te one koji su te koljače poticali, odgajali ili ih nisu kažnjavali.
Doduše, Servatzy više zamjera materijalistima i karijeristima, dok koljače, pa čak i one najgore, gleda s gađenjem, ali i opravdava. Maksa Luburića u svojoj procjeni jedva spominje, ni u naznaci ne osuđuje neviđene zločine odigrane pod njegovom komandom i njegovom rukom. Teško da Servatzy o tome ništa ne zna, na njegovu položaju te su se stvari znale. Uostalom, tu su glasine, tračevi, živi ljudi koji su tražili spas za nekoga svoga. Nemoguće je da ništa o tome ne zna.
No pravi se da ne zna, ne želi znati. Doduše, u svojim ocjenama vrhuške NDH i ustaškog pokreta spominje i osuđuje koljače, ne ulazeći u detalje niti tome pridajući veću pozornost. Također u tome ne vidi nikakvu povezanost sa samim Antom Pavelićem, kao da on ništa o tome nije znao, a kamoli naredio.
Za razliku od svojih suboraca, on ne vidi nikakvu manipulaciju ni izdaju u poglavniku, iako je zapravo i sam bio žrtva tih unutarnjih spletki. On za sve optužuje materijaliste i karijeriste.
Iako potpuno neobjektivan u ocjeni Ante Pavelića (pa i Maksa Luburića i još nekih), njegove karakterizacije ostalih sudionika vrlo su sažete, jasne i prilično kritične te daju dobru sliku svega onoga što se događalo i moguće odgovore na pitanje zašto se događalo.
U Prvom svjetskom ratu Vjekoslav Servatzy, kao austrougarski časnik, bio je odlikovan zlatnom kolajnom za hrabrost. Nakon uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca uhićivan je kao hrvatski nacionalist. Nakon uvođenja šestojanuarske diktature 1929. emigrira u Italiju, gdje je s Pavelićem jedan od osnivača ustaškog pokreta. Godine 1932. jedan je od organizatora tzv. Ličkog ustanka. Zapovjednik ustaškog vojnog logora u Janka-puszti (Mađarska) 1933. – 1934. (prije njega zapovjednik je bio Jure Francetić). Travnja 1941. vraća se s Pavelićem u Hrvatsku i postaje jedan od vođa ustaškog režima u NDH. Jedan od osnivača i zapovjednika ustaške vojnice, od lipnja 1941. u činu pukovnika. U listopadu 1944. imenovan za velikog župana Velike župe Gora-Prigorje. Godine 1945. imenovan za generala. Zarobljen od partizana na Bleiburgu. U Zagrebu je nakon kratkog procesa osuđen na smrt i strijeljan.
Umro je oduševljen poglavnikom, kojemu je kao jedinu manu vidio prekomjernu dobrotu.
Elaborat Vjekoslava Servatzya donosimo u cijelosti:
1. Ličnost poglavnika dr. ANTE PAVELIĆA
Pozitivno: Osobito sposoban, dalekovidan političar koji realno prosuđuje svoj položaj, prozire namjere svojih saveznika i točno predviđa razne događaje u budućnosti.
Energičan, ali dobar po naravi, idealista bez trunka materijalizma, požrtvovan i dobar drug, cijeni sposobnost i konstruktivni rad svojih suradnika. Dobar suprug i nježan otac. Ne pije i nije odan ikojoj strasti. Ljubi neizmjerno svoju domovinu i narod, a sav mu je rad usmjeren da mu pomogne. Osobito autoritativne naravi.
Negativno: Pristupačan laskanju, podliježe uplivu svoje okoline, koja njegovu dobrotu izrabljuje u svoje osobne svrhe. Slab psiholog, rijetko uspijeva postaviti prave ljude na prava odgovarajuća mjesta. U političkim odlukama sticajem prilika, podliježe pritisku saveznika. Za suradnike uzima i političke protivnike, koji ništa ne znače negoli izrabljivanje političke konjukture.
2. Ante je u emigraciji skroman idealist
Uspijeva postići razumijevanje i potporu za Hrvatski oslobodilački pokret kod Musolinija i Horthya; kod Italije materijalnu i moralnu, a kod Mađarske samo potonju pomoć. Dr. Branko Jelić – loš izbor – ne uspijeva predobiti nacionalsocijalističku Njemačku a dr. Mile Budak bude prekasno poslan.
Provađa organizaciju ustaškog pokreta vrlo uspješno. Hrvati u Europi i obim Amerikama oduševljeno pristupaju, iz domovine dolaze sveučilištarci.
Skroman idealista, ne će da podiže potrebne svote za nagli razvitak ustaške organizacije nego samo najpotrebnije, ali unatoč kroničnoga manjka novaca dozvoljava skupocjena putovanja Jeliću u obe Amerike bez stvarne potrebe; prvi uspjeh jednog ustaškog laktaša i dokaz slabosti poglavnika prema puzavcima, što kod ostalih intelektualaca izaziva nezadovoljstvo.
Slijedi i prosuđuje realno političke događaje i stanje te, uvjeren da druge podpore ne može postići, veže se potpuno za Italiju.
Sastavlja i izdaje sve odredbe i smjernice, akoprem već raspolaže sa sposobnim pobočnicima i suradnicima, jer autoritativan po naravi obavlja sve sam.
Dapače, i dr. Budak dospijeva pisati svoje romane i naučne rasprave, kada smo u punom jeku posla. Izdaje osobito humane smjernice za rad u domovini, prožete voljom da buduća ustaška vlada u domovini bude zbilja narodna u kojoj će svatko zadovoljan biti. Polaže osobitu važnost na postupak sa pravoslavnima i ostalim pripadnicima narodnih manjina, koji da mora biti najkorektniji a iz oportunističkih razloga ustaše daje odgajati u ovome smislu i smjeru. Pri koncu nailazi na razumijevanje kod Hitlera, predviđa oporbu proti Stjadinovićevom savezu i pozdravlja puč Simovića, koji /kako nam tada reče/ znači naše oslobođenje od jugoslavenskog jarma. Budno prati sve jači razvoj i upliv Mala Antante te, iako to ne pokaziva, prati naš napor da se makne glava Mala Antante i najveći protivnik Hrvata kralj Aleksandar. Sa stoičkim mirom podnaša trogodišnje tamnovanje u Torinskoj tamnici i vjeruje te od prvoga dana emigracije premaša svoje vjerovanje, u naše oslobođenje, a prilikom prvoga oružanog sukoba u Europi.
Kod Talijana i Mađara vrlo obljubljen a od ustaša obožavan vjeruje da će svoju narodnu misiju izvršiti, te pitanje njegovoga nasljednika niti ne dolazi na tapet; jedini Jelić smatrajući se njegovim prezumptivnim nasljednikom, traži uzaludno pomagače kod ustaša.
3. U domovini je preopterećen poslom
Preopterećen državničkim poslom, osobito pak nasrtajem Talijana, gubi mogućnost kontrole osoba, koje se narivaju oko njegovoga sjedišta i uspijevaju ograditi ga kineskim zidom, ukloniti sve svoje protumišljenike, prikazati se jedinim izdržavateljima, a pri koncu ipak spasiteljima, koje prije nisu bili nitko i ništa. Stvara se kamarila, koja poglavniku sugerira svoja mišljenja, turaju naprijed svoje suradnike onemogućuju ili otežavaju pristup poglavniku onih osoba, koje bi mu istinu rekle i stalno mu daju lažne izvještaje, tako da se smatra prisiljen slušati vijesti pojedinih nekadašnjih svojih političkih suradnika, u većini političkih analfabeta i nikako ne uspijeva imati pravu sliku o stanju u zemlji i narodu. Osobe pak, koje su u stanju da to prosude i ako uspiju progurati se do njega, ali nemaju vremena, da mu to sve saopće ili pak nemaju srca, jer ga nađu zabrinuta i preopterećena važnijim poslovima.
Kada uslijed glupoga krvavoga nastupa D. Kvaterniku podređenih koljača, Italija počima izrabljivanjem nezadovoljstva u NDH i naoružavanjem četnika, te okupacijom sve većeg našega područja a da udovolji /Italija/ svojoj politici sa jeftinim pobjedama /!!/ iako kod svoga saveznika-nakon albanskoga neuspjeha i grčkog poraza- nastupa i sama Njemačka, te traži progon koljača, je već prekasno, ovi se osiliše i budući imadoše većega ili manjega udjela na osiguranje i samoga života poglavnika, osobito pak, jer njegove zapovijesti nisu uopće slušali ili izvršavali, kamuflirali su svoj rad pod zakonsku kapu, kod svakog jačeg istupa i topogledne stroge odredbe – zabremzali – da poslije opet nastave.
Ni poglavnik, dapače ni Nijemci, nisu imali moć da spriječe samovolju tih silnika, osobito pak ne u zadnjoj godini i mjesecima kada sloviše kao jedini spasitelji ove nesretne države.
Kod istaknutih emigranata nastala je jagma za činovima i položajima, a kod ostalih za materijalnu korist; tvornicama ili lijepim stanovima, što je poglavnik uspio spriječiti zabranivši daljnje topogledne dodjele i osnutak udruge" P.T.B. sa tri tvornice "Union" "Konzum d.d." i "Krap. Tekst.ind."
Dido Kvaternik, tamnički drug poglavnika iz Torina sa svojim zamjenikom Vilkom Pečnikarom postadoše diktatori upravnih vlasti/ Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost, te zapovjednik UNS-a i njegov zamjenik/ a Slavko Kvaternik pak vojnik, dok njihovo ponašanje nije dozlogrdilo i Nijemcima, te se moradoše povući u Slovačku – unatoč ove činjenice zadržaše Slavko Kvaternik i njegov zet pljačkaš Tothor svoje luksuzne stanove i vile a Dido pak svoj stan/ negativna strana poglavnika; slabost i dobrota koja sve prašta/.
Do sloma Italije podlegao je poglavnik bezobraznom i bezobzirnom diktatu Italije, jer je Njemačka/ da im se ne zamjeri/ sama rijetko i blago oponirala. Kasnije je kod Nijemaca ipak uspijevao progurati svoje mišljenje i volju; hvala njegovom prijateljstvu sa Hitlerom, ali samo političke naravi i sa naoružanjem, no nikako nije uspio dobiti stvarno pravo raspolaganja makar i preko jednoga sata, osim od PTS-a što je bilo kobno za samu borbu. Poglavnik je stalno zahtijevao potpuno čišćenje područja Hrvatske – Slavonije kao prve najvažnije vojne operacije i održavanje odnosno isključenje neprijateljske infiltracije; dok su Nijemci polagali važnost na održavanje glavnih komunikacionih linija. Sastav raznih vlada bio je nesretan; zadovoljan nitko nije bio, ali još nesretnije popunjavanje važnih vojničkih mjesta, osobito, pak zadnje, Gruić, Sertić i Herenčić.
Kraj četvrtog nastavka.
Najvruće štivo ove zime - Tajni dossier s dvora, spletke, seks i krvavi lov - opsežna knjiga o usponu i padu Ante Pavelića, napokon je na svim kioscima i u većini knjižara u Hrvatskoj!​​​​​​ po cijeni od samo 99 kuna!