"Dobra večer, potpredsjedniče Karamarko, počinje Dnevnik"
Foto: Ivica Galovic/PIXSELL
"Ja sam građanin koji plaća pretplatu i ne želim gledati ono što gledam na televiziji koju plaćam", objasnio je Karamarko smjenu ravnatelja HRT-a Gorana Radmana. I tako ponovno pokazao da ne zna o čemu govori.
Evo kako je Tomislav Karamarko objasnio razloge za naprasnu, ishitrenu, neproceduralnu i po mnogima politikantsku smjenu glavnog ravnatelja HRT-a Gorana Radmana.
"Ja sam građanin koji plaća pretplatu i ne želim gledati ono što gledam na televiziji koju plaćam".
Dok ostali pretplatnici nezadovoljni programom Hrvatske radiotelevizije nemaju drugog izbora nego promijeniti program ili postaju, pretplatnik Karamarko ima taj privilegij da promijeni glavnog ravnatelja.
I još jednom pokaže kako uopće ne zna o čemu govori.
Ravnatelj ne uređuje program
Prvo, prema Zakonu o HRT-u glavni ravnatelj nema i ne smije imati nikakav utjecaj nad programom. On vodi poslovanje, odgovoran je za financije, za zakonitost rada i odgovara Nadzornom odboru. Urednici se biraju na javnom natječaju, a za program je nadležno Programsko vijeće HRT-a.
Promjena ravnatelja, dakle, ne jamči automatski i bolji program.
Osim toga, Karamarko pokazuje da ne razumije ni što je to televizijska pristojba. Suprotno onome što on govori, to nije naknada za gledanje programa, naročito HTV-ova, zbog čega bi oni koji plaćaju pretplatu imali pravo zahtijevati bolji program, već je to naknada vlasnika radijskog ili televizijskog prijemnika.
Naš pretplatnik Karamarko tako bi, u teoriji, mogao gledati History channel ili čak i neke sočnije sadržaje na kablovskoj televiziji, pa opet plaćati pretplatu. Ako mu HTV ne valja, neka prebaci program. Ili neka se, kao građanin koji plaća pretplatu, požali Programskom vijeću.
Dakle, to što je on pretplatnik ne daje mu automatski pravo da kadrovira po javnoj televiziji. To može kao potpredsjednik Vlade koja ostvaruje osnivačka prava nad javnom televizijom i kao zastupnik u Hrvatskom saboru koji imenuje i razrješuje glavnog ravnatelja.
Međutim, prvi potpredsjednik Vlade odlučio se prerušiti u običnog pretplatnika kako bi opravdao politički udar na HRT. Naravno, nije mu uspjelo.
Javni servis postaje privatni
U svemu tome diskutabilna je i njegova jučerašnja izjava u kojoj je "zamjerio javnoj televiziji što je pristrana, stranački i ideološki obojena". "Ona bi trebala biti javni servis koji svi plaćaju, a ne da se određene političke opcije vrijeđaju i ostavljaju po strani", kazao je pretplatnik Karamarko.
Za tu tvrdnju šef HDZ-a nije pružio niti jedan dokaz, ni jedan primjer, ni jednu primjedbu ili opasku kojom bi potkrijepio svoje optužbe.
Je li mislio samo na Dnevnik ili na cijeli Informativni program? Je li ciljao na govorne emisije HRT-a u kojima se gotovo redovno pojavljuju i predstavnici HDZ-a i ostalih desnih ili konzervativnih opcija? Je li mislio na ostatak programa u kojem se veliki prostor daje intelektualcima desne provenijencije, predstavnicima Katoličke crkve i drugim svjetonazorskim i ideološkim opcijama?
Je li možda mislio na pristup tim predstavnicima HDZ-a i desnice, da je javna televizija možda previše kritična prema njima? Da im postavlja preteška pitanja? Dovodi ih u neugodnu situaciju? Pita ih pet točaka programa?
Na što je točno ciljao Karamarko?
I Josipović je kontrolirao HTV
Jasno je na što je ciljao: forsirajući takozvanu "objektivizaciju" HRT-a, želi provesti isto ono što sada prigovara sadašnjem čelništvu javne televizije, a to je stvoriti pristranu, stranački i ideološki obojenu televiziju.
U tom slučaju Karamarko bi trebao biti oprezan.
Jer, ako je ovaj Radmanov HRT doista bio pod utjecajem jedne političke opcije, onda se ona tim javnim servisom nije previše pomogla.
Ivo Josipović izborio se za Radmana na čelu HRT-a pa je svejedno izgubio predsjedničke izbore. Premijer Zoran Milanović, onaj koji je tvrdio da ga Informativni program HRT-a uopće ne zanima i koji je toj televiziji davao najmanje intervjua, pao s vlasti na parlamentarnim izborima.
Baš kao što je HDZ kontrolirao HTV pa izgubio izbore u vrijeme kad se Karamarko ponovno u njega učlanjivao, a izgubio ih je i onda kad je Karamarko pripremao prvu predsjedničku kampanju Stipe Mesića.
A današnji Karamarkov HDZ hvalio se sa čak pet izbornih pobjeda u vrijeme "pristrane, stranačke i ideološki obojene javne televizije", na kojoj su se "određene političke opcije vrijeđale i ostavljale po strani".
Kako je to uspio? Kako je uspio osvojiti srca i umove hrvatskih birača zatrovanih Radmanovom propagandom? Bi li, slijedeći tu logiku, Karamarku odgovaralo da se tog Radmana ostavilo na čelu HRT-a, s obzirom da je i njemu i Kolindi tako sjajno išlo?
Obit će mu se HTV o glavu
Možda bi se Karamarko trebao zabrinuti za vlastitu političku sudbinu kad ovih dana pokori HTV i njegov program prilagodi vlastitom "pretplatničkom" ukusu. Mogla bi mu se ta famozna "objektivizacija" obiti o glavu.
Uglavnom, niti jedan argument koji je Karamarko, kamufliran u običnog pretplatnika, iskoristio za opravdavanje svog posve očekivanog blitzkriega na Prisavlje, ne drži vodu.
Ne zna čemu služi pretplata, ne zna koje su ovlasti ravnatelja, ne zna koliko su puta njegovi desničari gostovali na javnoj televiziji, ne zna što je uopće javna televizija...
I nije čak ni toliko pošten da javno ponovi ono što je njegov zastupnik Duje Marasović najavio u prošlom sazivu Sabora, da će "kad dođu na vlast pomesti sve s HRT-a". Ili makar ostane na tragu onoga što je danas izjavio Ivan Šuker u parlamentu: "Javna televizija bit će ono što smo obećali u kampanji, a SDP i njihove udruge neka pjevaju borbene".
Obećali su čistku, čistku će i provesti.
Sve samo da "pretplatnik" Karamarko bude zadovoljan, a Dnevnik započinje starom, gotovo mitologijskom izrekom: "Dobra večer, dragi prvi potpredsjedniče Vlade".
