Zakon, red, propis, disciplina, a ne “tko je jamio, jamio”, “Reci, kaj bi štel” i sl., to su formule uspjeha. A rat završen prije četvrt stoljeća samo je bijedna izlika.
Naši političari kao ispriku za neuspjehe uvijek navode kako je Hrvatska doživjela velika ratna razaranja. To je, naravno, istina, ali Njemačka je u dva rata devastirana puno žešće. A nakon oba rata digla se samo 15 godina poslije “posljednjeg sučeva zvižduka” i stvorila čudo.
U “Razgovorima s Krležom” čitamo nekoliko anegdota koje je veliki hrvatski pisac ispričao Enesu Čengiću.
“Za vrijeme ručka Krleža govori o našem javašluku i njemačkoj pedanteriji, koja opet nekad nema granica. Navodi slučaj njemačkog šefa države Paula von Hindenburga koji je tridesetih godina u veliki lov pozvao diplomate i svoje ministre, i upravo kad su imali krenuti, on se poče pipati po džepovima i otkrije da nema knjižice o članstvu u lovačkom udruženju. Brzo naredi svojima: ‘Idite i donesite knjižicu’. Odjurili su u njegov dom, sve pretražili, ali knjižice nisu našli. ‘Ekselencijo, knjižice nema.’ ‘Gospodo, Vi idite u lov’, rekao je prisutnima. ‘Ja na žalost ne mogu jer, eto, nemam lovačke knjižice.’ ‘Što da kažem?’, zapitao se Krleža pa nastavio: ‘Idiotarija, ali živa istina’. A kad je kralj Aleksandar išao jednom u lov u Bosni, nisu uspjeli naći medvjeda i hajkom ga natjerati prema kralju, te su uzeli mečku od Ciganina i najurili je, a kad se ona pojavila pred kraljem, već u daljini izdresirana mečka počela je plesati, kralj je to zapazio i nije pucao...”, piše Čengić.
A što bi učinio naš moćnik? Naručio bi dresiranu mečku. Eto, i zato se Njemačka izdiže iz svakoga pepela, a mi zemlju pretvaramo u pepeo. Zakon, red, propis, disciplina, a ne “tko je jamio, jamio”, “Reci, kaj bi štel” i sl., to su formule uspjeha.
A rat završen prije četvrt stoljeća samo je bijedna izlika.