Rade Šerbedžija otkriva kako je postao holivudska zvijezda

Svjetsko nogometno prvenstvo prije četiri godine igralo se u Južnoafričkoj Republici. Rade Šerbedžija pratio ga je tada u Zagrebu i pripremao se za odlazak na Brijune gdje je s kazalištem Ulysses pripremao novi projekt. Zaklet obožavatelj tog sporta ovogodišnje prvenstvo prati “usput”. Nekarakteristično za njega, komentirat će oni koji ga dobro poznaju. Logično. Mnogi će se njegovi poznanici i prijatelji sjetiti njegovih nogometnih snova. - Najprije sam bio nogometaš. Najveći mi je uspjeh što sam igrao u Tiffanyju koji je osnovao moj prijatelj Mićo Carić i što sam igrao sa svim tim divnim dečkima iz Trnskog. Bili smo jedan od najboljih malonogometnih sastava, i to mi je bila veća strast nego kad bih išao na večer na predstavu. Igrao sam i za veterane Slobode iz Podsuseda, bili smo prvaci Zagreba nekoliko puta u prvoj ligi, zabijao sam golove profesionalcima i igrao sam strasno taj nogomet - ispričao je svjetski poznati glumac jednom prilikom. No ove je godine nešto drukčije. Brazilsko prvenstvo palo je u drugi plan jer između promocije novih glazbenih albuma, otvaranja 14. sezone Ulyssesa te poslovnih putovanja sa suprugom Lenkom jednostavno ne stiže posvetiti se najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu.

Express: Razgovaramo uoči otvorenja 14. sezone kazališta Ulyssesa u kojemu imate nekoliko uloga: glumac, logističar, organizator, pjevač, otac, suprug....?

Ne umaram se previše u našem teatru. Doduše, odigrati četiri predstave ‘Kralja Leara’ po velikoj vrućini nije jednostavno i nimalo lako. Na kraju zadnje predstave ostaje samo tuga jer znam da godinu dana neću biti kazališni glumac. Svemu ostalom što činim u vezi s Ulyssesom, veselim se i ne umara nimalo...

Express: Upravo ste Learom zadužili prepoznatljivost svog kazališta. Kako danas, u odnosu na prve godine, doživljavate tu ulogu?

Kralja Leara igram već 14 godina i svake godine nešto novo otkrivam u tome veličanstvenom djelu. I ove godine uvodim novine.

Express: Režiju predstave potpisuje Lenka Udovički, vaša supruga. Kako je izgledala suradnja kad ste prvi puta postavljali zajedno tu predstavu?

Lenka i ja sjajno surađujemo. Rijetke su stvari kad se ne slažemo, premda ih ima. Na kraju ispadne po njezinu jer - ona je režiser. Raditi ‘Kralja Leara’ tada, 2001. godine, bilo je veoma teško. Imali smo protiv sebe toliko toga. No ipak smo na kraju uspjeli. Lenka je učinila čarobnu predstavu.

>>> Više pročitajte u Expressu