Prilog o maloj Leonardi rasplakao je tisuće Hrvata. No u kući Žibratovih nema suza. Naučili su se snaći i nikad ne plakati nad sudbinom. Njihova djeca su odlikaši
Rasplakali tisuće: 'Siromašni smo, ali se nećemo predati...'
Sve što imamo netko je odbacio, govori nam Tugomir Žibrat (49) iz Zagreba sa smiješkom na licu.
Dan ranije snimka prikazana u "Dnevniku Nove TV" na kojoj njegova kći Leonarda (10) s mamom Dušicom (41) stoji u redu ispred zagrebačke pučke kuhinje izvukla je suze na oči tisućama Hrvata. Ali kod ove skromne obitelji suza nema. Njihovim domom u zagrebačkom Rudešu zrači pozitiva.
Život ih nije mazio. Dušica je kao maloljetna otišla u rat. Na ratištu se upoznala s Tugomirom.
- Ti si u ratu osvojila jackpot - kaže joj suprug.
Poslije su dobili kćer Leonardu i sina Bornu (12). Nakon rata kupili su kuću u Vrbovcu. Ispostavilo se, govore nam, da je vlasnica istu kuću odjednom prodala trima obiteljima.
- Prevareni smo. Preselili smo se u Zagreb. Plaćali smo podstanarstvo i otplaćivali kredite. Sve je bilo dobro dok sam ja radio - sjeća se Tugomir.
A onda je prije tri godine dobio otkaz. Zbog PTSP-a i bolesti srca više ne smije raditi. Preko noći Žibrati su ostali na 1900 kuna Dušičine mirovine, od kojih 700 kuna otpada na kredit.
Od Grada Zagreba dobili su pravo na povlašteni najam stana, koji ih na mjesec stoji 600 kuna. Uz to, treba platiti režije. Ostane - gotovo ništa.
Tugomir nije dvojio ni sekunde. Dan nakon što je ostao bez posla, sjeo je na svoj bicikl i od tada njime na dan prijeđe sto kilometara. Od kontejnera do kontejnera.
- Svega se nađe. Imamo laptope, televizije, mobitele... Što ne valja, popravim i osposobim. Vidite, ovom laptopu ne radi monitor, ali sam ga spojio na drugi monitor i sad je funkcionalan. Djeca imaju gomilu igračaka. Preko vikenda svi iz kvarta dolaze se k njima igrati - govore nam Žibrati.
No, najteže je doći do hrane. Stoga 'kemijaju' na razne načine. Bijelu tehniku mijenjaju za dvije kile kobasica. Odlaze u pučku kuhinju.
- Što se mora, mora se - izjava je Leonarde, koja je rasplakala Hrvatsku.
To je izjava vrlo zrele desetogodišnjakinje. Odlikašice. I brat Borna je odlikaš, mali Pitagora, kako ga zove mama.
- Ne, oni ne pitaju zašto nam je tako i ne uspoređuju se s drugima. Jednostavno nisu odgojeni tako. Ne pitamo ni mi. Zašto ne kukam? Pa što imam od toga da pred njima cvilim? I ne, nisam u Savskoj s braniteljima. Oni koji su tamo očito imaju. Ja si to ne mogu priuštiti. Moram se boriti za svoju djecu - zaključuje Tugomir, a Dušica dodaje kako njima ne trebaju puni novčanici. Sve što žele je ručak na stolu. I smatraju da bi bio red da im država, nakon svega što su prošli, to i omogući.
Dok su roditelji govorili, malena Leonarda, koju tata zove Snjeguljica, potvrdno je kimala. Ona jako dobro zna što su njezini roditelji u životu prošli te je svjesna da i danas ulažu svu svoju energiju kako bi njoj i bratu osigurali bolji život. Ni bolest ih u tome ne može spriječiti.
- Dušica dugo ima šećer. Jednom se trudna zbog bolesti srušila. Vozač ju je izbacio iz autobusa. Neki klinci su je opljačkali, a policija je nju privela u stanicu. Eto, takve smo stvari u životu prolazili. Kad pogledam unatrag, obilazak smetlišta je najmanji problem - zaključuju.
Sve što im ne treba daruju ili mijenjaju
Tugomir je na Facebooku pokrenuo stranicu Radost darivanja. Nakon što pronađe nešto funkcionalno a što mu ne treba, o tome obavijesti članove stranice. Ponekad obave razmjenu, ali najčešće te stvari daruje.
- Oni koji imaju kupit će novo. Koji nemaju, i 100 kuna im je puno - zaključio je Tugomir.
Telefon stalno zvoni, nevjerojatno je koliko ljudi nam nudi pomoć
Priča njegove obitelji, koja preživljava od onoga što nađe u kontejnerima i jede u pučkoj kuhinji, dirnula je Hrvatsku. Tugomirov telefon ne prestaje zvoniti.
- Do jučer sam jeo iz otpada, a sad ne znam kuda ću s hranom. Pun mi je stan mesa. Evo, u oglasniku tražim neku jeftinu škrinju da sve spremim - rekao je Tugomir i dodao kako su njemu, supruzi Dušici (41) te djeci Leonardi (10) i Borni (12) ponudili i odjeću. No odbili su je.
- Nećemo uzimati ono što ne trebamo, odjeće imamo. Dobre ljude koji su nam je ponudili pozvao sam da se učlane u moju grupu na Facebooku "Radost darivanja". Tamo ima još ljudi kojima je potrebna pomoć - rekao je Tugomir te dodao kako su im najveći problem režije i hrana.
- Poštar je donio i 700 kuna. Ne znam tko ih je poslao - rekao je.
Jedna zagrebačka pizzerija njegovoj djeci donijela je pizze, no vidio je i negativne komentare na internetu kao “uzmite im djecu”.
- Kako je da je, moja djeca su sretna - kaže Tugomir.
Ukoliko želite pomoći, adresa obitelji je u zagrebačkoj Jablanskoj ulici, a kontak telefon je 095/199 04 03.