Rat oko kurikuluma za povijest i tjelesni: Reforma brzo dolazi

Nasreću, radna skupina ne ratuje oko ustaša i partizana, no definitivno se ne mogu dogovoriti oko kurikuluma, otkrio nam je izvor blizak Ekspertnoj radnoj skupini za povijest.

Ovih dana izašla je u javnost činjenica da su jako napeti odnosi između Ekspertne radne skupine za kurikularnu reformu i Ministarstva znanosti i obrazovanja. Naime, ističu rokovi za konačno slanje kurikuluma koji će definirati kako će se ocjenjivati ishodi podučavanja, odnosno što će biti važno da učenici u osnovnim školama i gimnazijama usvoje u kojem razredu. Kako će im to nastavnici prezentirati, prema ideji reforme koja iduće godine ulazi u sve škole, bit će prepušteno nastavnicima.

I tu je nastao sukob u radnoj skupini za povijest. Naime, sve skupine su trebale u prosincu u već postojeće kurikulume koje je napravio tim stručnjaka na čelu s Borisom Jokićem uvrstiti kritike i savjete dobivene u e-savjetovanju koje je provelo ministarstvo Blaženke Divjak.

No nakon što je EKS preuzeo Radovan Fuchs, kojeg je izravno postavio premijer Andrej Plenković, rasformirane su stare i oformljene nove radne skupine. Dio članova u njima biran je natječajem, dio je odabralo ministarstvo, a dio Agencija za odgoj i obrazovanje, kao i EKS s Radovanom Fuchsom.

Tako su u radnu skupinu za povijest ušli ljudi koji su radili kurikulume još u Jokićevo doba, ali i ljudi koji podržavaju desne političke struje, poput one Zlatka Hasanbegovića. Ta nova radna skupina umjesto da samo dopuni stari kurikulum, napisala je potpuno novi, koji opet vrlo detaljno propisuje sadržaje koje bi nastavnici trebali predavati. Ministrica Divjak takav kurikulum nije htjela potpisati inzistirajući na tome da se sve ponovno vraća na 'bubanje', no čini se da se sukob oko koncepta povijesnog kurikuluma neće tako lako riješiti.

A od svih predmeta, zanimljivo, najviše se zapelo na - kurikulumu za tjelesnu kulturu. Taj sukob, pak, saznajemo, traje još od Jokićevoa doba. Naime, dvije struje, od kojih jedna zastupa strogi kineziološki pristup, dok druga inzistira na nastavi koja će djecu učiti dobrobitima fizičke aktivnosti i tome kako se trebaju brinuti za svoje tijelo, do danas nisu uspjele izgladiti nesporazume.