Rekorderi! Vlado i Jadranko zajedno su 724 put darovali krv

Vladimir Lovrečić (70) iz Ivanić Grada i Jadranko Račić (66) iz Velike Gorice vode sasvim drugačije živote, međusobno se ni ne poznaju, no veže ih jedna posebna vrsta humanosti.

Oboje su hrvatski “rekorderi” u dobrovoljnom darivanju krvi s više od 360 brojeva upisanih u Knjižicu darivatelja krvi. Vladimir je tako dobrovoljno darovao krv 361 put, a Jadranko 363 puta. Iako su nam oboje priznali da se ne vole hvaliti tom činjenicom kako ne bi umanjili vrijednost ostalih davatelja, kažu nam pak da je to poseban osjećaj zbog kojeg su imali neopisivu potrebu darovati krv kad god su to mogli. Sve je počelo još kad su bili mladići, sasvim slučajno, i od tada njihova potreba za darivanjem krvi sve je više rasla.

Sve je počelo u vojsci

- Prvi put sam dao krv 1972. godine, kad sam bio u vojsci. Bili smo u Doboju, gdje se dogodila prometna nesreća pa su nas pitali želi li netko dobrovoljno dati krv. Nisam puno razmišljao, samo sam im rekao da uzmu koliko treba, i tako je sve počelo - priznaje Vladimir.

Od tada do 2009. godine Vladimir je dao krv čak 361 put. Nažalost, prije 12 godina morao se umiroviti, što mu je teško palo.

- Kad sam iz zdravstvenih razloga morao otići u ‘prisilnu’ mirovinu, u početku mi je to jako falilo. Moja supruga je također bila redovni darivatelj krvi pa smo imali tu obvezu pratiti koliko je vremena prošlo i kad opet možemo ići dati krv. Po pravilu, muškarci godišnje mogu dati krv četiri puta, dok žene tri puta. No kad darujemo krv preko staničnog separatora, to možemo jednom mjesečno pa smo gotovo svakih mjesec dana bili na Zavodu za transfuzijsku medicinu - kaže Vladimir. Objasnili su nam da je davanje krvi preko separatora poseban proces koji traje od 60 do 90 minuta, a “pumpa” krv tako da je filtrira. Odnosno, separator iz krvi postupno uzima određenu dozu trombocita, eritrocita i leukocita, a ostatak krvi vraća u tijelo, zatim je ponovno uzima. Razlika u tome je da se iz krvi koja se daruje regularnim putem uzima tek jedna doza trombocita i eritrocita, dok se preko separatora može uzeti od šest do osam doza trombocita. Takva krv je značajna za oboljele od leukemije koji imaju problema s koštanom srži. Jadranko je prvi put krv dao u srednjoj školi, a na to ga je potaknuo doktor koji mu je objasnio koliko je darovanje krvi važno i korisno. Naknadno je saznao da ima mnogo trombocita u krvi, što ga je još više nagnalo da, osim četiri puta godišnje, gotovo svaki mjesec daruje krv preko staničnog separatora, što je dosad učinio čak 268 puta.

Zavod im je kao dom

- Jednom prilikom, kad sam davao krv, završio je prvi ciklus te je aparat stao i rekao da sam mu ‘prejak’. Evo, i to se desilo - kaže nam u šali Jadranko pa nam priznao da se u Zavodu za transfuzijsku medicinu već osjeća “kao doma”. Oboje žele potaknuti što više ljudi, da barem jednom godišnje odu dati krv.

- Kad bi u Hrvatskoj svaki punoljetni građanin koji može dati krv to činio barem jednom godišnje, bilo bi puno lakše. Ovako nas je tek nešto više od 100.000 redovnih davaoca. Uvijek pokušavam potaknuti što više ljudi na to, jer je zaista poseban osjećaj dati dio sebe za druge, anonimno pomoći nekome, možda i spasiti život - kaže Jadranko pa dodaje:

TRAŽE POMOĆ Crveni Križ poziva na doniranje krvi: 'Zalihe su nam niske'

- Cijenim sve davaoce, posebno ove višestruke, no uvijek mi srce zaigra kad vidim nekoga tko je prvi put došao dati krv. Jer 99 posto ljudi koji se odluče prvi put dati krv to će sigurno ponoviti.