Relikvija sv. Leopolda Bogdana Mandića stigla je u Rijeku

Relikvija svetoga Leopolda Bogdana Mandića stigla je u ponedjeljak poslijepodne u Rijeku te je izložena u Crkvi Gospe Lurdske, poznatoj u Rijeci kao kapucinska crkva.

Rijeka je posljednja postaja relikvije sv. Leopolda Bogdana Mandića na obilasku biskupija u Crnoj Gori i Hrvatskoj gdje je stigla iz Padove te se tamo i vraća.

Riječki nadbiskup Ivan Devčić je prije unošenja relikvije u crkvu, pred okupljenim vjernicima istaknuo da je sv. Leopold Bogdan Mandić djelovao kao ispovjednik u kapucinskom samostanu u Rijeci od  16. listopada do 11. studenoga 1923. Tu je upućen iz Padove, gdje je živio i ispovijedao, kako bi ispovijedao na hrvatskom jeziku. No, nakon manje od mjesec dana vjernici su tražili da se vrati u Padovu te su crkvene vlasti odlučile poštivati njihovu izraženu snažnu želju pa se Mandić vratio.

Tim obilaskom ostvarena je davna Mandićeva želja da nakon smrti njegovo tijelo obiđe ove krajeve, prije svega rodni Herceg Novi, kazao je Devčić. Podsjetio je da je Mandića kardinal Alojzije Stepinac nazvao "orijašem duha", dodajući da je Bog preko Mandića ostvario bezbrojna dobročinstva ljudima.

Jure Šarčević, provincijal Hrvatske kapucinske provincije, koja nosi ime sv. Leopolda Bogdana Mandića, u homiliji u posve ispunjenoj crkvi naveo je da se nastavljaju Mandićeva dobra djela i danas, o čemu svjedoče zapisi vjernika i hodočasnika u samostanu u Padovi gdje je Mandić ispovijedao neumorno sve koji su mu se obraćali i više od desetak sati dnevno.

"Mi se nismo ovdje okupili oko mrtvog tijela, nego oko sveca, živog čovjeka koji ne živi u svom tijelu, nego u duhu, u Bogu", rekao je Šarčević. "Ovoliko vjernika svjedoči da je Mandić i danas živ", dodao je.

Relikvija sv. Leopolda Bogdana Mandića ostaje u Rijeci do utorka u 14 sati, kad kreće prema Padovi. Crkva ostaje otvorena za obilazak tijekom cijele noći.

Relikvija je prije Rijeke bila u Zadru, Splitu, Dubrovniku i Herceg Novom.

Leopold Bogdan Mandić rođen je 12. svibnja 1866. u Herceg Novom. Veliki interes za duhovnost pokazuje već u djetinjstvu, a u dobi od 16 godina odlazi u kapucinsko sjemenište u Udinama. Posljednjih 40 godina života proveo je u kapucinskom samostanu u Padovi gdje umire 1942.