Rokeri iz kazališta: Ne znamo svirati, ali publika nas voli

Chishche Lishche nije stalna postava luksuznih hotela ili raznoraznih promocija na kojima regionalne zvijezde poskočicama zarađuju za dizajnersku odjeću i skupa putovanja. Umjesto toga njihova mješavina uglavnom instrumentalnog garažnog rocka, reggaea, funka… jedna je od omiljenih glazbenih podloga u zadimljenim zagrebačkim klubovima u kojima posjetitelji ne mare hoće li ih netko zaliti pivom. Taj osebujan bend čine mlade snage Kerempuhova ansambla. Ivan Đuričić na saksofonu ili harmonici, Hrvoje Kečkeš na basu, Mario Mirković na gitari i Luka Petrušić na bubnjevima sviraju iz čistog gušta. Okupili su se slučajno prije nešto više od dvije godine za potrebe drame “O medvjedima i ljudima”, redatelja i autora teksta Saše Anočića.

- Anočić nas je pitao bismo li mogli odsvirati nešto u predstavi. Onda je Mario, koji svira i koji je lumen i za glazbu i za glumu rekao: ‘Pa hajdemo dečki, je li znate išta svirati?’ Ja nisam imao pojma išta svirati, ali stvari su se brzo složile. Našli smo se na jednoj probi i krenuli. Zapravo, bend smo osnovali jer nam je užitak bio dolaziti na probe, a i maštali smo o tome u djetinjstvu. Dobro smo se zabavljali prije svega.

Nismo nikad razmišljali o “karijeri”niti smo mislili da će tako završiti, nego su stvari jednostavno išle svojim tokom. Iz čiste pozitivne energije, čistog gušta, nečega što nije nimalo isforsirano, nastalo je nešto odlično. Nikada se ne fokusiramo na veliku publiku, nego samo na tu pozitivnu energiju, koje u nas zaista ima i koja je dobrodošla u ova krizna vremena - kaže Luka.

>>> Više pročitajte u Expressu