"Sada shvaćam koliko sam bio okrutan prema kćerki"

Josef Fritzl (73) stigao je u sudnicu u St. Pöltenu u Austriji u pratnji 13 policajaca. Čekajući da dođe sutkinja njihao se lijevo-desno. Hladno je pogledao prema novinarima. Ispod gustih obrva virile su hlade oči sijući strah oko sebe. Tup pogled nije odavao nikakve emocije. Laganim korakom sjeo je za optužničku klupu. Sutkinja ga je pitala ima li što nadodati nakon jučerašnjih snimki na kojima je njegova kćer opisivala strahote koje je proživjela u podrumu.
- Pa, osjećam se krivim - rekao je tiho i sporo. U sudnici je nastao muk. Porotnici, kojih je danas bilo 12 kimnuli su glavama s odobravanjem. Time je priznao da je kriv za silovanja svoje kćeri i ubojstvo njihova sina Michaela koji je umro u podrumu sa samo dva i po dana jer mu Fritzl nije htio pozvati liječnike kao i za robovlasništvo.
- Kćer me obavijestila da dječak teško diže. Bio je živ svega 66 sati. Nisam zvao pomoć jer je bilo prekasno - rekao je monstrum potpuno mirno kao da govori o sasvim uobičajenim stvarima. Dugo je šutio i vrpoljio se na stolici kao da mu je dosadno i kao da čeka da sve čim prije završi.
- Je li vam žao? Biste li ponovno tako postupili? - pitala ga je sutkinja. Tada se malo pridigao iz stolice i glasno rekao:
- Da, žao mi je. Valjda sam bio u krivu. No takva je bila situacija. Sad znam koliko su patili - rekao je Fritzl iako se u njegovom glasu i držanju nije naslućivalo ni trunka emocije. Iznenadio se kad je čuo komešanje novinara iza sebe. Shvatio je da ga svi gledaju preneraženo.
- Sjećam se svega. Ništa nisam zaboravio i zato sam odlučio sve priznati - rekao je gledajući malo u nas novinare, a malo u sutkinju. Bez imalo kajanja rekao je da je znao da je Elisabeth nosila blizance no da nije shvaćao zašto je tako tužna kad je jedan od njih preminuo. Psihijatrica Adeldeid Kastner tada se digla i pogledala monstruma u oči.
- Ovo je čovjek koji s jednakim emocijama spaljuje tijelo svog mrtvog djeteta i pije vodu - rekla je psihijatrica. Fritzl ju je prostrijelio pogledom. Bio je ljut. Gledao je u novinare da vidi zapisujemo li što ona govori. Kad je vidio da svi gledamo u njega razljutio se. Otpuhnuo je i nadureno nastavio gledati pred sebe. Do kraja rasprave nikoga nije pogledao. Psihijatrica je nastavila.
- On pati od poremećaja ličnosti, ali zna što je dobro, a što je zlo. Veoma je inteligentan, ali je svoju inteligenciju koristio za zlo. Istina je da se majka nije ponašala prema vama dobro i da od tada vučete većinu svojih problema. Vaš donos s majkom nije bio normalan. I njome ste bili opsjednuti - rekla je psihijatrica. Fritzl je tada mahnito počeo trljati oči, nadajući se vjerojatno da neće ponovno zaplakati. Lomio je prste i gledao pred sebe. Psihijatrica je rekla i da se kroz silovanja dokazivao samome sebi, a kćer je zatočio jer ju je morao posjedovati. Kad je ta njegova kontrola popuštala bio je spreman na sve. Također, o zatočenju vlastite kćeri fantazirao je dugo. Preporučila je njegovo liječenje jer smatra da se nije promjenio i da će, ako mu se da prilika, ponovno počiniti zločin. U nastavku suđenja čitali su se izvještaji inžinjera koji je rekao da je jedini dovod zraka u podrum bio mali ventilator u kuhinji. Ostali zrak je ulazio samo kroz mehanička vrata, kada bi ih Fritzl, koji je jedini imao šifru, otvorio. Dodao je da nije postojala šansa da se obitelj iz zatočeništva spasi u slučaju, primjerice, požara. Klinika Mauer u kojoj se liječila Elisabeth poslala je izvješće u kojem stoji da pati od posttraumatskog stresa.  Fritzlov odvjetnik, Rudolf Mayer, rekao je da je monstruma pogodilo kćerino svjedočenje jer do sad nije spominjao mogućnost da prizna krivnju. Rekao je da misli da je Elisabeth bila u sudnici da vidi oca na optuženičkoj klupi, ali nije siguran.