Samo Gibson želi raditi film o skandinavskim ratnicima

Posljednja je noć 999. godine u svečanoj dvorani kralja Svena Kovrčave Brade. Kršćanski svećenici upozoravaju nekrštene Vikinge da im je krajnji čas da se pokrste jer kad uskoro izbije ponoć i nastupi kraj svijeta ne piše im se dobro ako nekršteni odu na drugi svijet. Kralj Sven ne brine o tome jer se na vrijeme pokrstio, no vrlo je ozbiljan i razmišlja o jednom drugom problemu. Na kraju naredi svojim podanicima da mu donesu kovčeg sa zlatom koje je opljačkao engleskom kralju i odluči ponijeti ga sa sobom jer je uvjeren da će mu zlato na drugom svijetu biti itekako korisno. I tako kralj Sven sjedi sa svojim zlatom i sretan čeka kraj svijeta.

To je prizor iz scenarija “Ljudi sa Sjevera“ Johna Milusa, autora “Conana Barbara“ i jednog od velikih američkih redatelja 70-ih (Dillinger, Vjetar i lav, Dan velikih valova).

“Kad sam prvi puta 1958 vidio ‘Vikinge’, potpuno su me osvojili. Nikad ih nisam zaboravio“, govorio je Milius početkom 80-ih, nadajući se da će mu nakon uspjeha “Conana“ neki studio dopustiti režirati “Ljude sa Sjevera“. Danas, nakon više od trideset godina uzaludnih pokušaja, Milius rezignirano kaže: “Nitko nikada nije želio raditi film o Vikinzima.“

Zašto Hollywood mrzi Vikinge?

Film iz 1958 koji Milus spominje gledao sam prije tjedan dana na televiziji i doista je impresivan. Snimljeni u produkciji glavnog glumca, Kirka Douglasa, te u režiji darovitog, mračnog pesimista Richarda Fleischera, “Vikinzi“ su okrutna i vrlo moderna priča o ljudima koji znaju da je na ovome svijetu sve kratkotrajno i prolazno, te da u svemu treba uživati odmah - pa dok traje.

Jedino što je važno - za muškarce, ratnike, Vikinge - jest da umru s mačem u ruci kako bi ušli u vikinški raj – Valhallu. Kako žene ulaze u raj, to iz filma ne saznajemo, ali ako je Valhalla namijenjena ratnicima poput Einara (Kirk Douglas) koji obožavaju lijepe žene kakva je oteta engleska kraljevna Morgana (Janet Leigh), onda one sasvim sigurno moraju biti dio tog ratničkog raja i vrlo je vjerojatno im za ulazak nije potreban mač.

Ono što me posebno impresioniralo - a vjerujem i Miliusa - su portreti dva glavna junaka. U to su doba, 1958, Kirk Duglas, koji glumi kraljevog sina, nasljednika Einara, te Tony Curtis, u ulozi Douglasova roba Erika, bili među najvećim holivudskim zvijezdama. A kakve ih vidimo u filmu? Douglas već na početku filma ima unakaženo lice i ostaje bez jednog oka, a Curtisu u sredini filma odrežu ruku. U današnjem “politički korektnom“ Hollywoodu, u kojemu ni Willu Smithu nije lako doći do glavne uloge jer je crnac, šefovi velikih studija sigurno ne bi dopustili da im dvije glavne zvijezde filma postaju nakaze i bogalji.

Previše divlji i opasni

Zaključak koji možemo izvesti iz ovog zapažanja jest da su filmovi o Vikinzima previše divlji i opasni za današnju uniformiranu holivudsku produkciju. Da je to doista tako, svjedoči i katastrofa filma “Trinaesti ratnik“, snimljenog prema hit romanu Michaela Crichtona “Žderači mrtvaca“, u režiji vrsnog majstora Johna McTiernana (Lov na Crveni Oktobar, Umri muški, Predator). U toj preradi klasičnog srednjovjekovnog spjeva “Beowulf“ Antonio Banderas glumi arapskog pjesnika koji po kazni mora na daleki sjever za ambasadora Vikinzima i tamo se pridružuje dvanaestorici ratnika koji će se boriti protiv tobožnjih zlih demona koji ubijaju i jedu ljude.

“Trinaesti ratnik“ je bio vrlo skup film i već se u toku snimanja počelo govoriti da će biti katastrofa. Scene koje su prikazane svjetskim distributerima bile su krvave, mračne i vrlo čudne. Film je bio kao uklet. Konačnu verziju – uz dodatne snimljene prizore – radio je pisac romana Michael Crichton, a kad se s godinu dana zakašnjenja “Trinaesti ratnik“ pojavio u kinima, sve je bilo spremno za njegovu propast. Postao je peti najveći financijski promašaj u povijesti Hollywooda.

McTiernanov kolega, Finac Renny Harlin koji je režirao “Umri muški 2“, desetljeće i pol se borio raditi film o Vikinzima. Na nesreću, potpisao je film “Otok gusara“, najveći holivudski financijski promašaj svih vremena, te je nakon toga film o Vikinzima mogao samo sanjati.

Posljednji koji se danas, nakon fijaska “Trinaestog ratnika“, usuđuje pripremati film o Vikinzima je Mel Gibson, autor “Hrabrog srca“, “Pasije“ i “Apocalypta“. Omražen i odbačen, Gibson sprema projekt pod naslovom “Berserker“ koji Hollywood mrzi koliko i njega, a on kao da uzvraća udarac Hollywoodu na svoj tipično gnjevan i izazovan način,pridružujući se prognanoj vikinškoj posadi u kojoj su Milius, McTiernan i Harlin.

>>> Više pročitajte u novom 24sataExpressu uz koji darujemo i loptu za plažu!