News

Komentari 141

Samopouzdanje nacije diže se životnim standardom, školama i bolnicama. Ne ratnim avionima

Samopouzdanje nacije diže se životnim standardom, školama i bolnicama. Ne ratnim avionima

Dok smo se divili francuskim Rafaleima, zaboravljali smo grubu stvarnost hrvatskog društva. Gledali smo kako najgora država EU nabavlja najbolje avione, umjesto da se hvali najboljim bolnicama, školama, mirovinama...

Andrej Plenković prodao je jučer stari trik: natjerao nas je da pogledamo gore, u velebne Rafale koji su bučno parali nebo nad Zagrebom, kako ne bismo gledali u ono što se radi tamo dolje.

Da ne bismo gledali u ruševine u Zagrebu i kontejnere na Baniji, da ne vidimo pretrpane bolnice u kojima se umire od korone i odbija skrb kroničnim bolesnicima, da ne vidimo ostavku šefa Fonda za obnovu i smjenu ravnateljice Uskoka zbog afere Žalac, da ne obraćamo pažnju na plaće, mirovine, inflaciju, životni standard, korupciju, kriminal...

Ovako, gledali smo najbolje avione u najgoroj državi EU.

Divimo se sami sebi

I za to je Markovim trgom jučer odjeknuo aplauz okupljenih, a Emmanuel Macron pobjedonosno namignuo premijeru Plenkoviću. 
Hrvatska se jučer, barem je takav bio Plenkovićev plan, trebala diviti sama sebi.

Jedan francuski predsjednik prvi puta je posjetio Hrvatsku u njezinih trideset godina samostalnosti, servirali smo mu tartufe i Terezu, kao i političke svađe predsjednika države i ministra obrane, dali smo mu milijardu eura za njegove avione i političku podršku pri ulasku u eurozonu i Schengen (što su obećavali i neki drugi, pa nisu ispunili) i općenito, Hrvatska se trudila izgledati boljom nego što zapravo jest.

Mahanje oružjem

Francuski avioni, za koje se pobjedonosno ističe da su bolji od ruskih MiG-ova koje nabavlja Srbija, trebali su podići samopouzdanje nacije. Baš kao što HDZ, kreator neuspjeha, obično to pokušava učiniti evociranjem ratnih uspomena, borbenih postrojbi, oslobodilačkih akcija i tragedije Vukovara.

Sada nam se serviraju avioni.

Međutim, samopouzdanje nacije diže se boljim životnim standardom, ulaganjem u škole, bolnice, sveučilišta, socijalnu skrb, mirovinski sustav, infrastrukturu, kulturu, a ne lamatanjem oružjem, kako god blještavo i spektakularno bilo.

Otprilike kao što je Zoran Milanović pred izbore 2015. godine naciji u vojnoj paradi servirao nove haubice.

Borbena spremnost

Plenkovićevo pozivanje na "bolju borbenu spremnost" Hrvatske u trenutku dok ta ista Hrvatska tavori na dnu Europske unije po svim mjerilima uspješnosti, demokratske, gospodarske, obrazovne i svake druge, graničilo je s vrijeđanjem zdravog razuma.

Hrvatska bi trebala sličiti na Francusku, prije nego što se krene hvaliti kupovinom oružja od Francuske. I možda bi trebala ulagati u nešto čime bi se građani mogli služiti, poput bolnica i škola, a ne u avione s kojima zapravo ne znamo što ćemo.

Prvo društvo, onda oružje

Za ovo bi se mogla iskoristiti ona, inače nekorektna ineprikladna parola Zorana Milanovića, "prvo sapun, onda parfem". Prvo sređena država i uređeno društvo, a onda borbeni zrakoplovi. Prvo rješavanje svakodnevnih problema, prije skretanja pogleda na pokazne avione. 

Jer što su avioni bolji i skuplji, što je oduševljenje politike njihovom nabavkom glasnije, to je izraženiji kontrast u odnosu na hrvatsku zbilju i prioritete kojima se politika općenito ne bavi. 

Hrvatska bi preživjela bez aviona. Ali neće preživjeti bez škola, bolnica, vrtića, sveučilišta, infrastrukture, podizanja životnog standarda. I pritom bi se sigurno bolje osjećala. 

Najčitaniji članci