'Sanjam da sam netko drugi, u zadnje vrijeme Zekoslav Mrkva'

S Filipom Šovagovićem nije teško razgovarati, teško je razgovor – uobličiti. Riječi i misli se kotrljaju, ali često stižući, prestižući i preskačući jedna drugu, kao da mu mozak proizvodi puno više sadržaja no što govorni aparat može artikulirati. Baš kao u mnogim djelima tog plodnog pisca, dramatičara i redatelja... 

Dakle, ako razgovor koji slijedi nije uobličen na očekivan i standardni način, dio prosvjeda treba ići na moj račun, ali dio ide i na Filipov račun. Izrazito zagrebački sleng, uz puno kui’š, čo’eče, ono, ne, mis’im, minimalizirat ću zbog pokušaja dodatne ozbiljnosti, a čitatelju prepuštam da proizvoljno ubacuje te poštapalice.

Zapravo me u prvom redu zanimalo što se događa sa Šovagovićevim sitcomom ‘Špica’, koji je najavljen još prije dva mjeseca, samim trailerom na ‘jubitu’ stekao je kultni status, a još nismo vidjeli ni pilot-epizodu.

- Taj je sitcom pokušaj da se njeguje autohtoni zagrebački humor. Za razliku od Bosanaca i Srba, koji se i u teškim vremenima smiju, mi taj svoj humor ne njegujemo. Štoviše, volimo se smijati drugima, ali se ne smijemo na vlastiti račun. Zamislio sam sitcom kao kombinaciju smiješnog i tužnog, kao neki crni humor, u kojem je najsmješnije ujedno i najcrnje, a najcrnje je najsmješnije, prema receptu koji oduvijek koriste svi humoristi - kaže Filip.

Nisam siguran što bi trebao biti ‘autohtoni zagrebački humor’, nisu to valjda vicevi o Bobiju i Rudiju...

- Eto vidiš kako i sam reagiraš. Naš je humor istisnut, istisnuli su ga mitovi o Sulji i Hasi, kao i humor baziran na Vukovu govoru, samo nam Slovenci nisu napravili cirkus. Ali je i Đuro zaobilazno, preko Slovenije, napravio dosta na brisanju tog identiteta. Nama tek slijedi uspostavljanje urbanog koda na sceni, u književnosti i glazbi. Makar imamo i scenografiju i priče... Format sitcoma nekako je prošao mimo nas, samo smo ga gledali na televiziji. Onaj Al Bundy – sjećaš ga se? - meni je to bilo stvarno smiješno.

Pa dobro, što se sa ‘Špicom’, osmišljenom na taj način, događa?

- Snimili smo pilot, pišemo scenarij, i pokušavamo prodrijeti na tržište. Zapravo nas najviše guraju mediji, novinarima je bilo zanimljivo to što smo ušli u središte zagrebačkog kulturnog i primitivnog života. Nismo prošli na dva natječaja na HRT-u, na RTL-u nismo uspjeli doći ni do sastanka, na Novoj je tornado...

'I Mesić je dobio honorar kao i ostali glumci'

Onda idemo malo o posljednjem realiziranom projektu, filmu ‘Visoka modna napetost’.

- O’š da ti kažem glumce...?

Ma reci mi samo je li bivši predsjednik Mesić dobio honorar za sudjelovanje u filmu.

- Naravno, kao i svi ostali. Tu ti se radi o tri brata, svećenik, kriminalac i političar, o tri svemira koji se sudaraju i o kraju svijeta. Pokušavamo vidjeti što vodi do kraja svijeta, a trenutno radimo na tome što se događa poslije tog kraja. Ali, ne mogu ti baš sve otkriti. Zamislio sam da kod projekcija filma orkestar uživo izvodi glazbu skladanu za film, tako da gledatelj/slušatelj istodobno ima dva doživljaja. Malo mi je teško to zamisliti, kako će orkestar funkcionirati na tri dnevne projekcije u kinodvorani? Možda film bude imao sveukupno pet projekcija. Možda pedeset. A možda i petsto - u šali govori glumac.

Čini mi se da bi publici bilo zanimljivije kad bi našao glumicu koja želi u filmu pokazati zamamne grudi, među koje bi gledatelj želio zagnjuriti glavu, kad bi našao zgodnog glumca s kojim je u ljubavi, kad bi upetljao neko ubojstvo u priču...

- I jurnjavu automobilima?

Da, da, i to, obavezno.

- Ti govoriš o nekakvom hitu? Nije lako napraviti filmski hit, hitovi nastaju slučajno. A osim toga, žene su ljepše obučene, šta nije?