Sedam godina poslije: Pametni si iz Unije svašta mogu uzeti

U diskusiji oko ulazaka treba demistificirati, kako u pozitivnom tako i u negativnom smislu, život u Europskoj uniji. Prije ulaska Slovenije, u javnosti je bilo glasova eurofanatika i euroskeptika koji su svaki za sebe pokušali prikazati prednosti i negativnosti Unije, ali na kraju se pokazalo da nitko nije bio u pravu. 

Zagovornici ulaska trebaju biti realni

Klasični argumenti eurofanatika: cijene proizvoda će biti niže, svi će imat priliku pronaći posao u drugim zemljama, životni standard će porasti i slično, brzo su pokazali da ne stoje na realnim argumentima, nego samo na ideologiji. Bruxelles nema čarobne formule za postizanje tih ciljeva. Gruba realnost, posebno u trenutnoj ekonomskoj krizi, Slovence je naučila da, ako se nećeš sam pobrinuti za svoj bolji život, nitko, a posebno ne Unija, neće to napravit umjesto tebe.

Iracionalni argumenti i kod protivnika

Slično je i na drugoj strani spektra rasprave. Prije ulazaka euroskeptici su tvrdili da je Bruxelles novi Beograd, pa će pojesti i ispljunuti malenu Sloveniju, koja će izgubiti nacionalni identitet i suverenost. Oživjele su stare traume prema Talijanima koji će pokupit slovensku zemlju i tako sa ekonomskim sredstvima "završiti" zadatak u kojem nisu uspjeli u 2. svjetskom ratu. No, i ti strahovi su neosnovani. Talijani imaju dovoljno svojih problema; njima je najviše u interesu imati stabilnog i gospodarski razvijenog susjeda. Brutalne (ras-)prodaje državne imovine strancima nije bilo (djelomično i zbog "nacionalnog interesa", koji je vrlo popularan termin u Sloveniji), slovenski jezik još uvijek se govori u slovenskim gradovima i selima. 

No, kao jezici svih članica, slovenski je sada jedan od službenih jezika Europe, isto kao što će biti hrvatski nakon ulaska u Uniju. No to znači samo to, da možete na domaćem jeziku brati kilometre papira koje producira europska birokracija. Tko je mislio da može u centru Bruxellesa naručiti pivo na domaćem jeziku, bit će razočaran.

Najvažnije: Unija otvara vrata, ali ništa ne daje 

Nakon sedam godina života u Europskoj uniji, jasno je sljedeće: što članstvo u Europski uniji nudi državljanima su mogućnosti. Otvaranje vrata. Prostor za realizaciju snova za one najodvažnije i najsposobnije. Građani koji mogu najviše iskoristiti članstvo u Uniji su u prvome redu mladi, ambiciozni studenti, koji mogu puno lakše osnovati bolji život bilo gdje unutar granica Unije. 

To su poduzetnici, koji mogu koristit prednosti zajedničke trgovine u kojoj nema granica i državnih prepreka za protok usluga, kapitala i usluga. Mogu sudjelovati u pozivima EU-a za subvencioniranje i dobiti novac iz Bruxellesa za projekte, koje sami bez pomoći ne bi mogli realizirati. 

To su dobro obrazovani, aktivni ljudi, koji nisu vezani za svoj grad i mogu dobiti bolje plaćena radna mjesta i iskoristit svoj "know-how" izvan granice domovine. 

To su lokalni političari sa vizijom, koji znaju pripremit konkretne projekte za razvoj njihovog grada ili sela, pa mogu za to dobit eure iz fondova Europske unije koja stimulira razvoj ruralnih područja, ekološke projekte i očuvanje kulturne baštine. 

Za obične građane u kratkome razdoblju nakon ulaska Unija neće unijeti mnogo novosti u njihovu svakodnevnu rutinu. Opipljive novosti su praktične naravi: eventualni pad granica nakon proširenja Schengena na južnu granicu će vam uštedjeti dvije minute koje bi inače izgubili na granici pokazivajući putovnicu. Ukidaju se carine i plaćanje poreza za robu na granici. Potrošači su bolje zaštićeni, a konkurencija na tržištu veća. 

Jeftinija hrana u supermarketima je teorija; realnost je zakon ponude i potražnje. Isto tako i teorija slobodnog kretanja i zapošljavanja unutar granica Unije. Praktički sve stare članice Unije imaju pravo na "prijelazna razdoblja" (transitional periods), u kojima neće dozvolit slobodu zapošljavanja radnih snaga iz novih članica. Ali prvi korak bit će napravljen, iako lokalpatriotski slovenski radnici (mnogima između njih već je previše tražiti posao 60 km izvan svog grada) nikada nisu bili u redovima za izlazak iz domovine.

Stabilizacija države, barem psihološka

Ne smijemo zaboraviti i novosti psihološke naravi: Unija još uvijek ima jak "brand name" i donosi neopipljiv osjećaj boljeg i sigurnijeg života u europskoj obitelji; života, gdje možete računati na red i disciplinu, gdje imate instance na europskoj razini, na koje se možete usmjeriti u slučaju nepravde i gdje je davanje mita kriminalizirano, a ne potpuno normalno. 

Eventualno uvođenje eura za male države poput Slovenije i Hrvatske, donosi i financijsku stabilnost te pojednostavljenje financijskih transfera svih vrsta: od plaćanja usluga turistima do ukidanja mjenjačnica. Činjenica da je kavica u Ljubljani prije uvođenja eura koštala 120 tolara (cca. 0,50 eura), a danas košta 1,20 eura (cca. 290 tolara) nije krivica Bruxellesa, nego pohlepnih ugostitelja.

Alternative nema, napravite najbolje!

Članstvo u Europskoj uniji za Hrvatsku tako donesi puno novih mogućnosti i prilika za razvoj. Kako ćete ih iskoristit, potpuno je na vama. Ali vrijedi pokušati. Novac iz Bruxellesa bit će na raspolaganju; ali neće pasti iz aviona. Ostati vani bi značilo priznati poraz već na početku utakmice. 

Jer članstvo u Uniji je utakmica: za novac iz Bruxellesa za svaki pojedini projekt, za politički utjecaj, za ključne pozicije unutar eurobirokracije, za bolju poziciju poljoprivrede, za participaciju u zajedničkim projektima, za domaće proizvođače ... Slovenija je shvatila da nakon ulaska posao nije završio; težak rad je tek zapravo započeo! Hrvatsku čeka isti put.