Šef Petrokemije: Da, lagao sam i zatajio sam kuću u Londonu!

Nakon objave da je vlasnik luksuzne vile u Londonu, direktor Petrokemije Josip Jagušt obratio se javnošću pismom u kojem je priznao da je lagao te da svoju nekretninu od čak 8 milijuna funti nije prijavio iako mu je to bila obaveza. Njegov odvjetnik je tvrdio kako ne postoji kuća u Londonu, no nakon što se ispostavilo da se Jagušt vodi kao vlasnik u Registru (koji je javan i svatko ga može vidjeti) direktor je sve priznao.

Njegovo pismo objavljujemo u cijelosti:

Za sve što posjedujem mogu dokazati odakle dolazi. Iako me se pokušava prikazati kao “direktora državnog poduzeća”, što odgovara opisu funkcije koju trenutno obavljam, činjenica je da sam četrdeset godina uspješne poslovne karijere proveo na vodećim mjestima niza i državnih i privatnih firmi. Radio sam u inozemstvu te danas imam dvojno britansko i hrvatsko državljanstvo. Imovina koju sam kroz cijeli radni i životni vijek stekao dakle ni u kom slučaju ne potječe samo od “državne” plaće, iako to navedeni tekstovi impliciraju, zanemarujući i podigravajući desetljeća koja sam proveo u privatnim tvrtkama i poduzetništvu. Da je išta od konstrukcija koje se ovih dana pojavljuju u medijima i koje se bave periodom čitavog mog radnog vijeka točno, već bi neka od brojnih revizija koje su prošli moji prijašnji angažmani bila pokazala nešto od toga. Ali nije, a ja se svejedno sada, u zadnjoj fazi aktivnog rada, moram preko medija boriti s vjetrenjačama.

Vratimo se zato činjenicama koje su sljedeće: posjedujem stanove u Zagrebu koji su navedeni u mojoj imovinskoj kartici. Jedan stan, površine 91 metar kvadratni u kojem s obitelji živim od 1988. godine, stekli smo otkupom stanarskog prava u iznosu od cca. 30-tak tisuća eura. Početkom 90-tih kreditima i pozajmicama kupili smo još jedan stan od 115 kvadrata, koji smo zatim dali pod račun za drugi stan od 109 kvadrata uz nadoplatu razlike od 50 tisuća eura. Kako kupljeni stan od 109 kvadrata još uvijek nema uporabnu dozvolu činjenica da su i stan dat pod račun i ovaj stan promijenili vlasnike nije provedena u gruntovnici. Konačno, prije osam godina kupili smo još jedan stan od 115 kvadrata, s garažom, dva spremišta i pripadajućim zemljištem, koji je plaćan u ratama do 2009. godine. Krediti, pozajmice, rate, uz iznadprosječna primanja koja su dolazila od menadžerskih pozicija na kojima sam proveo najveći dio radnog vijeka, omogućili su stjecanje ovih nekretnina. I spreman sam sve što ovdje navodim dokumentirati, ako me ijedno mjerodavno tijelo to bude tražilo.

Što se nekretnine u Londonu tiče, koja je sama za sebe postala tema Jutarnjeg lista, prije svega moram reći da tu nekretninu susjedima engleske kraljevske obitelji i nekog šeika čini samo adresa u istom kvartu s njima, ali je taj kvart veličine otprilike užeg grada Zagreba. Činjenica je da sam tijekom svog rada u Velikoj Britaniji kreditom banke Barclay's i manjim dijelom vlastitim sredstvima te pozajmicama kupio nekretninu u Londonu. Današnja tržišna vrijednost te nekretnine nekoliko je puta veća od cijene koja je za nju sredinom devedesetih plaćena te se ista, za koji je kredit u međuvremenu otplaćen i koja je duže vrijeme bila u najmu, pokazala odličnom investicijom.

Ako sam u cijelom svom profesionalnom životu učinio neku grešku, onda sam je počinio kada ovu nekretninu nisam naveo u imovinskoj kartici. Živio sam u Velikoj Britaniji kada je prije gotovo dvadeset godina stan kupljen, britanski sam državljanin, sve poreze plaćao sam u Britaniji i taj je stan ostao dijelom mog života tamo. Znam da ove činjenice ne opravdavaju moju grešku te iako sam propust učinio nenamjerno, spreman sam naravno za njega snositi punu odgovornost. Ali ne mogu prihvatiti da se zbog ovog propusta dovodi u pitanje moj kompletan ljudski i profesionalni integritet. Propustio sam jednu davno otplaćenu investiciju navesti u imovinskoj kartici, no nisam zbog toga ujedno i lopov, kako konstrukcije sada impliciraju. Ovom tvrdnjom ne umanjujem grešku koju sam napravio i koju već plaćam.

Novinari su se zadnjih dana dok su nastajali ovi tekstovi svi bili vrtjeli oko nekakve moje navodne firme u Londonu i farme koju je navodno ta firma kupila. Svi odgovori mog odvjetnika odnosno moji odgovori dati preko njega, kojeg sam naravno angažirao čim su počeli stizati mailovi tabloidne novinarke, odnosili su se na činjenicu da inozemnu firmu nemam a da firma koja je u vlasništvu članova moje obitelji nije kupila nikakvu farmu. Iz tih je odgovora izvučeno da sam tvrdio da u inozemstvu ne posjedujem ništa, što nisam bio rekao.

Sve što sam radio cijeli život, bez da sam ikada bio temom ikakvog skandala, sada se dovodi u pitanje zbog jednog propusta, pri čemu se apriori pretpostavlja da ono što imam nisam zaradio jer su novinari to tako izračunali ili netko sa strane odokativno tako procijenio. To što ja tvrdim da jesam i mogu dokazati da jesam prestaje biti bitno.

Znakovito je da je kontroverza oko mene, preko novinarke poznate po odrađivanju posebnih zadataka, plasirana u medije baš u trenutku kada Petrokemija ponovo postaje medijski interesantna zbog navodne privatizacije. Pa Večernji list čak i izrijekom kaže da su upravo ovim povodom isplivala na površinu nagađanja o porijeklu moje imovine koja već neko vrijeme navodno kruže među nekim dioničarima Petrokemije. Novinske stranice i internetski portali nisu mjesto gdje se itko može izboriti protiv napada nepoznatih napadača, što je bitka u koju sam sada uvučen. Tu ću, jednom etiketiran, vjerojatno zauvijek ostati kriv.

Zato ovim reagiranjem što se mene tiče završavam medijsku raspravu s vjetrenjačama, ali sam spreman ako to bude potrebno svoj mandat staviti na raspolaganje nadzornom odboru kompanije koju vodim.

Za kraj, naglašavam još jednom - sve što imam stekao sam pošteno. Napravio sam propust u popisivanju imovine i snosim za njega odgovornost, ali taj propust ne mijenja činjenicu da nije upitno kako sam imovinu stekao. Svaka druga interpretacija je spin kojem u centru vjerujem nisam ja, nego vrijedna državna kompanija koju trenutno vodim, odnosno interesi pojedinaca koji se na njen račun pokušavaju okoristiti.

S poštovanjem,

Josip Jagušt