Seks na fronti: 'Kada se vrate živi iz boja, vojnici podivljaju...'

Povodom 100- godišnjice od završetka Prvog svjetskog rata poznatog i pod imenom Veliki rat donosimo vam neke od najzanimljivijih likova, priča i događaja koji su obilježili ovaj svjetski sukob u kojem je život izgubilo više od 10 milijuna ljudi..

Stoljećima vojnici i seksualne djelatnice dijele zajedničku povijest, zapravo oni su nerazdvojni. U Prvom svjetskom ratu mobilizirano je najviše muškaraca nego ikad prije u povijesti, pa nije čudno što je porasla potražnja za prostitutkama te su vrlo brzo počeli nicati bordeli. Prostitucija je postala rasprostranjena u područjima blizu prvih linija kao i u obližnjim selima i gradovima.

- Mladi muškarci, a najviše je takvih, imaju potrebu biti povremeno sa ženama i to ne samo radi seksa već i zbog druženja. Čim se pojave vojnici, prate ih svodnici. Možete umrijeti u bilo kojem trenutku, svake sekunde. U tom slučaju nema ograničenja - objasnio je pukovnik Christian Benoit, autor knjige  o vojsci i prostituciji 'The Soldier and the Whore’.

'Svaka nam je djevojka bila snažno seksualno privlačna'

Filip Hameršak u svojoj knjizi Tamna strana Marsa navodi sjećanje Petra Grgeca o seksualnim potrebama vojnika

'Momčad, koja se vraća iz bojne linije, pokazuje veliku razbludnost. Svaki govori najviše o ženama. Prije nego ou na prvu bojnu liniju, mnogi se ispovijedaju. U bitkama, kako mi kažu prijatelji, svi pobožne mole. Ali kad se vraćaju zdravi iz smrtne opasnosti redovito podivljaju. Čudno je kako školovani ljudi idu većinom nepripravni u boj. Još u etapnom prostoru, desetak kilometara daleko od ratišta, misle ti ljudi većinom, kako će udovoljavati seksualnoj požudi' - govorio je Grgec.

Britanski autor Glenn Gray, piše Hameršak, također opisuje seksualne osjećaje za vrijeme rata

'Dok smo bili u odorama gotovo svaka nam je djevojka bila snažno seksualno privlačna..sama atmosfera velikih gradova u ratno doba zrači dražima tjelesne ljubavi. Osim što se smanjuju inhibicije u pogledu seksualnog izražavanja spolovi se međusobno mnogo strastvenije privlače negoli u mirno doba.

Dozvola za blud

No počele su se ubrzo širiti i bolesti pa se procjenjuje da je 20 do 30 posto muškaraca u ratu dobilo sifilis.. Tijekom ljeta 1915. francuska vojska na nagovor zabrinutih liječnika otvara klinike za liječenje zaraženih, a uskoro se država odlučuje za još drastičniji korak - preuzeti izravnu kontrolu i postaviti bordele pod njihovim nadzorom diljem zemlje. 

Poznate kao 'Military Campaign Brothels'(BCMs) već su i prije korištene tijekom osvajanja Alžira, ali nikad prije na francuskom teritoriju. Ključni element je bio obavezno medicinsko ispitivanje prostitutki s ciljem ograničavanja širenja spolnih bolesti.

No nisu svi francuski saveznici bili tako tolerantni. Američka vojska zabranila je svojim vojnicima posjet bordelima, a također je prostituciju zabranila i Velika Britanija. No došavši na Zapadni front, najznačajnije bojište u I. svjetskom ratu, malo ih se toga pridržavalo.

No francuske i njemačke vojne vlasti osnovale su bordele diljem zapadne fronte pružajući tako vojnicima da ih koriste i dok su na frontu kao i na dopustu. U obje zemlje vojska je zaplijenila zgrade, ali i mnoge privatne kuće te ih pretvorila u bordele. Vojnici su koristili bordele tzv. 'Crvene svjetiljke' dok su časnici išli u bordele 'Plave svjetiljke' koji su bili udobniji, bolje namješteni i ekskluzivniji

'Zadnje što su željeli bilo je da umru kao djevci'

- Među ostalim, nekad i usprkos javnom mijenju, 'službeni' bordeli osnivani su rijekom I. svjetskog rata za britanske, francuske i američke vojnike (navodno bez znanja predsjednika Wilsona koji idealist, čini se, nije bio samo u međunarodnim odnosima) Onaj u Reouenu samo je u prvoj godini poslovanja posjetili 171 000 mušterija od kojih je svega 243 naknadno prijavilo neku infekciju - piše R.Holmes.

Zapovjednik Robert Graves je u svojoj slavnoj autobiografiji 'Zbogom svemu tome' zabilježio
- U Francuskoj nije bilo ograničenja. Ti dječaci su imali novaca, a znali su da postoje velike šanse da će biti mrtvi u roku nekoliko dana ili nekoliko tjedana. Zadnje što su željeli bilo je da umru kao djevci.

Takvo ponašanje je bilo odobreno, shvaćeno i prihvaćeno. No iznenađujuće je to što je još prihvatljivija ideja bila da oženjeni muškarce dok su na ratištu trebaju posjećivati prostitutke.

Mladi Bert Chaney(18) došavši u Bethune na nekoliko dana bio je iznenađen sistemom redom ispred bordela koji je ugledao. Jedan muškarac iz reda mu je rekao ' da ta mjesta nisu za mlade ljude poput njega već za oženjene ljude kojima nedostaju njihove žene'.

Percy Clare u svojim memoarima navodi da je i kapelan brigade rekao da se ' nevjernost suprugama oprašta dok su van kuće i dok su takve specifične okolnosti'.

Naime, u to vrijeme vjerovalo se da je redoviti seks itekako potreban za muško tjelesno zdravlje, a da je oženjenim muškarcima još i potrebniji jer je njihova potreba zahtjevnija. Smatralo se da su oni kod kuće bili naviknuti na redovito seksualno ispunjenje i da se rutina mora nastaviti i kad su udaljeni od bračnog kreveta. Smatralo se, također, da oni imaju veće seksualne potrebe od samaca.

Posjeti bordelu u Bijeljini - jednu krunu

Petar Blašković., komandant bataljuna 3. bosanskohercegovačke regimente i pisac ratnog dnevnika 'Sa Bošnjacima u svjetskom ratu' piše: 

'U okolnostima kad prostitucija nije zakonski zabranjena, a nekontrolirano općenje za posljedicu ima i širenje spolnih bolesti, dakle izbacivanje vojnika iz stroja sustavniji pristup vojnih vlasti, uključujući i obvezatni liječnički nadzor.  Potkraj 1915. osnovane su tzv. javne kuće Feldpuff za koje su se dijelile posebne kartice

' Te su ženskinje postali 'gažisti' tj. mjesečni plaćenici pojedinih komanda - navodi Blaškovićeva sjećanja u svom djelu Hameršak, te dodaje kako je E.E. Kisch, navodno, na 'vojničke bordele' (zacijelo tada ipak još neslužbene) naišao još početkom kolovoza 1914. u Bijeljini. Posjet je stajao jednu krunu: One su bile većinom Mađarice i među njima nekoliko lijepih Hrvatica. Zakupnik je sjedio strog, crnobrad, a imao je oko miške vrpcu sa crvenim križem'.

U Zagrebu je prostitucija imala status obrta s naplatom poreza i redovnim liječničkim pregledima

Inače, vlasti u Hrvatskoj još su u 19. stoljeću dopustile prostituciju. No, propisali su tko se i kako njome smije baviti. Prvi propisi kod nas donijeti su još 1852. godine. Prostitutke su stavljene pod stalni liječnički nadzor 1895. U pokušajima da se i dalje moderniziraju propisi, Gradsko poglavarstvo grada Zagreba 1899. godine izglasalo je Bludilišni pravilnik. 

Tada se prvi put dopustilo otvaranje bludilišta. Vlasti su se nadale da će na taj način moći spriječiti širenje spolnih bolesti. Bludilištima su mogle upravljati samo žene starije od 30 godina. Bilo je zabranjeno postojanje priljubnika, kako su tada zvali svodnike. U jednoj javnoj kući moglo je biti zaposleno do 20 prostitutki. 

One u početku nisu smjele biti mlađe od 17 godina i prije stupanja na posao morale su ići na liječnički pregled. Ako nisu imale spolnu bolest, policija im je izdavala dozvolu za rad na tri mjeseca, a nakon isteka dozvola se mogla i produljiti.

Muškarci mlađi od 16 godina nisu smjeli navraćati u javnu kuću. Prije Prvog svjetskog rata u Zagrebu je bilo šest bludilišta, uglavnom u Kožarskoj, Tkalčićevoj i Medvedgradskoj ulici.

U Zagrebu se tako moglo legalno bludničiti i bezbrižno uživati u uslugama strogo kontroliranih prostitutki sve do 20-ih godina 20. stoljeća, kad se bludilišta zatvaraju, a ta djelatnost postaje nelegalna.