I danas mi je jednako teško kao i na početku. Teško je kad radite s djecom koja nas naposljetku napuste, kaže profesor tehničkog
Škola u KBC Split: 'Ne možete se naviknuti da stalno radite s djecom čije se stanje pogoršava'
Gotovo pola milijuna učenika osnovnih i srednjih škola krenulo je u novu školsku godinu. Dio njih, nažalost, ne dijeli školske klupe sa svojim prijateljima već svoje đačke dane provodi u bolnicama.
Klinički bolnički centar Split, uz svu stručnu medicinsku pomoć, svojim pacijentima na Klinici za dječje bolesti osigurao je mogućnost za igru, rekreaciju i obrazovanje prikladnu za njihovu dob i zdravstveno stanje. Cilj je hospitaliziranoj djeci olakšati odvojenost od obitelji i primarne socijalne sredine, umanjiti stres od hospitalizacije, pružiti im kontinuitet u usvajanju nastavnih sadržaja, dane provedene u bolnici učiniti zanimljivijima, kraćima i sadržajnijima te im omogućiti lakšu reintegraciju u matičnu školu ili vrtićku skupinu nakon povratka iz bolnice.
Škola u bolnici od 1989.
Škola u bolnici splitskog KBC-a pokrenuta je davne 1959. na inicijativu prof. dr. Mira Juretića, a od 1989. izvođenje nastave povjereno je OŠ Marjan, na čelu s ravnateljicom mr. sc. Zdenkom Barović. Njihov 'bolnički tim' koji trenutno broji dvije učiteljice razredne nastave i 14 predmetnih nastavnika, godišnje skrbi o obrazovanju 200 do 250 djece koja su na kraćem ili duljem liječenju u splitskoj bolnici.
- Glavni prioritet je njihovo zdravlje, stoga je i izvođenje nastave prilagođeno zdravstvenom i psiho-fizičkom stanju svakog učenika. Nastava se provodi od 9 do 18.30. Imamo malu učionicu u kojoj se djeca rado okupljaju, a ukoliko im zdravstveno stanje ne dopušta izlazak iz sobe, nastavu održavamo kraj njihova bolničkog kreveta - rekla je voditeljica Škole u bolnici Božena Škarica, profesorica povijesti koja priznaje da je na samom početku svoga rada, 2012. godine, imala puno strahova, no sa svim lijepim i teškim situacijama nauči se živjeti.
- Najteže je kad s djetetom radite kao da je budućnost pred njim, a njegova dijagnoza govori suprotno. Najsretniji smo kada dijete ozdravi i bude otpušteno iz bolnice pa ga sretnemo negdje u šetnji ili igri. To je najveće zadovoljstvo - kaže.
Da ovaj posao oplemenjuje svjedoči i Ivana Jurin, učiteljica razredne nastave koja je u bolničkoj školi već dvadeset godina.
- Najteže bolesna djecu su s nama najduže i na njih se posebno vežemo. Trebamo biti posebno osjetljivi u komunikaciji s njima i roditeljima. U ovoj školi ne vodi se borba za ocjene i prosjek već se vode neke druge, ozbiljnije bitke. Svi koji su na bilo koji način uključeni u rad Klinike za dječje bolesti imaju svakodnevni podsjetnik na hijerarhiju pravih vrijednosti koja se nekada u životu, uslijed svakodnevnih briga, poremeti - navodi.
'Svima nam je najteže na hematologiji i onkologiji'
Profesorica vjeronauka, č.s. Jelena Marević, u bolnici je već 10 godina i kaže da ovdje nitko nije samo učitelj ili samo liječnik i medicinska sestra, već su svi i prijatelji i tješitelji.
- Svima nam je najteže na hematologiji i onkologiji gdje je neizvjesnost i borba svaki dan. Povežemo se dosta sa djecom, ali i sa roditeljima s kojima smo u kontaktu i nakon gubitka. Teško je, ali ispunjava i čini nas zahvalnijima i više ljudima. Na nama je da unesemo dijelove normalnog života i iza ovih vrata, da učinimo sve što je moguće da pacijentima bude barem malo ljepše i ugodnije - kazala je.
A informatiku i tehničku kulturu djeci u bolnici predaje prof. Boris Aračić koji ističe da se rad u bolnici i u školi razlikuje toliko da kao da je riječ o dva različita posla.
- I danas mi je jednako teško kao i na početku. Ne možete se naviknuti na to da iz dana u dan radite s djecom čije se zdravstveno stanje pogoršava i koji nas na posljetku napuste. Ovdje shvatite da su problemi koje mi imamo smiješni. Svakodnevno proživljavate mnoštvo emocija, no radi njih moramo biti hrabri i nasmijani - ističe.
U bolničkoj školi su stručno zastupljeni svi obvezni predmeti osim tjelesne i zdravstvene kulture: hrvatski i engleski jezik, matematika, priroda i društvo, povijest, geografija, biologija, kemija, fizika te likovna, glazbena i tehnička kultura. Učenici imaju i mogućnost pohađanja izbornih predmeta: vjeronauka, informatike i talijanskog jezika. Nastavnici su u stalnom kontaktu s matičnom školom kako bi uskladili plan i program da bi se đacima olakšao povratak u njihove razrede.
U bolnici je i vrtić
Za one mlađe, u splitskoj se bolnici nalazi vrtić, za čije je funkcioniranje zadužen Dječji vrtić "Cvit Mediterana". Još od 1984. g. njihovi odgojitelji se u bolnici igraju i provode različite pedagoške aktivnosti s najmanjim pacijentima. Njihova igraonica otvorena je od 9 do 19.30, a godišnje kroz nju prođe više od 1000 djece.
Liječnici i medicinske sestre Klinike za dječje bolesti KBC-a Split prezadovoljni su suradnjom s pedagoškim osobljem. Predstojnica klinike doc. dr. sc. prim. Branka Polić, kao i glavna sestra Biljana Mijač, ističu kako su bolnička škola i vrtić od iznimne važnosti za njihove pacijente te da njihov rad uvelike doprinosi humanizaciji bolničkog liječenja djece.
Škola je ovo u kojoj djeca sama zvone, u kojoj školski sat, kao i onaj proveden u igri, ponekad traje i kraće, čije zidove krase crteži iz kojih izbija veselje i radovi prepuni ljubavi pa barem na trenutak zaboravite da ste zapravo u bolnici. Igra i nastava ovdje malenim pacijentima, ali i njihovim roditeljima, dodir je sa svijetom kakvog poznaju, a za učitelje, odgajatelje i medicinsko osoblje, neprocjenjiva škola života.