Smiješni detalji: Na 'Tuđmanu' ostale izgubljene u prijevodu...

Chápem že neviete po slovensky, ale bohužiaľ any anglický vam nejde veľmi dobre. (Jasno nam je da ne znate slovački, ali nažalost ni engleski vam ne ide najbolje).

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

00:43

Video: 24sata/pixsell

Kao dvije studentice iz Slovačke koje su prije pola sata sletjele u novu Zračnu luku “Franjo Tuđman” u Zagrebu, pokušale smo doznati kako će se osoblje snaći bez engleskog. Da stvarno nismo razumjele hrvatski, teško da bismo se snašle s uputama koje smo dobile. Doznale smo i koliko košta šaka jagoda, jedna jabuka, gdje se u zračnoj luci puni mobitel te kako se na engleskom “pravilno” kaže kremšnita...     

Na infopultu pitale smo na slovačkom kako od aerodroma doći do Glavnoga kolodvora u Zagrebu. Odgovor smo dobile na hrvatskom, a na engleskom nisu ni pokušali. Zbunjena mlada djelatnica pokušava nas razumjeti i objašnjava da postoji autobus koji vozi do grada. Potom smo je pitale gdje možemo pronaći povoljan smještaj, na što odgovara da ne zna.

- Živim u ovome mjestu, nisam iz Zagreba. Jeste probali na Airbnb-ju pogledati - odvratila je djelatnica.

Na naša daljnja pitanja zaključuje da nam je potreban turistički infopult, koji se nalazi u prizemlju. Shvatile smo kako za odlazak u prizemlje moramo izaći jer unutra nema stubišta niti lifta. U doba kad je vani toplo, to nije problem, ali pitamo se kako će to funkcionirati kada vani bude -10 stupnjeva. Na turističkom infopultu na upite nam također odgovaraju na hrvatskom. Shvaćamo da vjerojatno imaju iskustva sa strancima koji znaju samo jedan jezik te pretpostavljaju da engleski neće pomoći. Nakon što nam je objasnila da do grada možemo taksijem ili busom, pitale smo je možemo li otići na jedan dan do mora, jer to je ono što Slovake najviše zanima.

- Ne isplati vam se. Do Rijeke ima tri-četiri sata. Ali ima u Zagrebu nekoliko lijepih jezera - kaže djelatnica vadeći kartu grada. Objasnila nam je kako do Maksimira i Jaruna doći tramvajem. Brošuru na slovačkom daje nam tek na naš upit. U pokušaju da pojedemo nešto što nije sendvič, upućuje nas na kat, gdje su restorani. Ponovno moramo van. Na infopultu govore nam da restorana ima samo u tranzitnoj zoni, a da je ovdje moguće pojesti samo pecivo ili voće. U voćarni nam gospodin objašnjava da se samo određeno voće može kupiti na komad, a većina samo nasjeckana u čaši.

- Ananas i jagode ne možete kupiti na kilu, samo u čašici. Zelena jabuka je devet, crvena osam kuna i naranča osam kuna- objašnjava pristojni djelatnik.

Ako poželite jagode, za 200 grama nasjeckanih jagoda treba izdvojiti 38 kuna. U kafiću Cakes & Bakes, koji je, kao i svi drugi prehrambeni i ugostiteljski objekti, dio strane franšize, mogu se pojesti sendviči, burek, različita peciva i kolači. Pažnju nam je privukla kremšnita, koja je na engleski prevedena savršeno razumljivo - “cream šnita”. Naručile smo kavu, uzele burek i muffin te smo na računu doznale da su peciva iz Dubravice. Barem nešto hrvatsko. Plaćanje je moguće jedino kunama ili karticom. Sjele smo na terasu i primijetile kako zapravo ima malo mjesta za osvježenje ili kupnju, a velik dio prostora zjapi neiskorišten. Odlazak u zahod ostavio je opet loš dojam. Osim što osobama s invaliditetom natpis poručuje da im je zahod onesposobljen, papirnati ručnici stoje na umivaoniku, iako za njih postoje držači na zidu. Pritom se gumb za puštanje vode zaglavio, pa je voda neprestano curila. Nastavile smo obilazak zračne luke, koja postane doista malena nakon samo 15 minuta boravka u zoni za dolaske. Budući da je u tranzitnoj zoni na svakih nekoliko metara stup s utičnicama, pokušale smo vidjeti kakvo je ovdje stanje.

- Što? Aha, želite napuniti telefon. Žao mi je, ali ovdje nema nigdje utičnica - rekli su nam na infopultu. Spustivši se, primjećujemo kako nigdje u zgradi nije istaknut sat. Vrijeme piše sitno samo na ploči s rasporedom letova. Tražimo utičnicu, ali od nje ni traga. Jedino mjesto na kojem se mogu napuniti pametni telefon ili laptop je kafić Nero, i to uz samo nekoliko stolova. Međutim, ako vam je 18 kuna za kavu mnogo, vjerojatno ćete ostati prazne baterije. Vidjele smo kako čovjek kleči pored vrata zahoda s telefonom u ruci. Zapravo je punio mobitel. Dakle, jedina besplatna utičnica nalazi se pred vratima WC-a, pa ako hoćete punu bateriju, čučnite.