Raspušta se Sabor - ali on je ionako tijekom cijelog mandata bio raspušten. Kakvih se sve uvreda, osobito pred kraj, nismo naslušali! ‘Izdajnici’, ‘veleizdajnici’, ‘banda’, ‘razbojnici’, ‘hulje’, ‘prcate nas’... Mnogo je teških riječi palo u ovom, desetom sazivu, a kako stvari stoje, tako bi moglo biti i u idućem...
Zadnji socijalistički Sabor bio je, u tom smislu, neusporedivo pristojniji. Imao je tri doma (Vijeće udruženog rada, Vijeće općina i Društveno političko vijeće). Mandat mu je trajao od proljeća 1986. do svibnja 1990. godine. Na čelu Sabora bio je pjesnik i sveučilišni profesor dr. Anđelko Runjić - simpatičan, razbarušen lirik, velikog obrazovanja i senzibilnosti. Bila su to vedra vremena - Jugoslavijom je tutnjao Novi val, u cijeloj državi širila se ideja slobode, iako je režim, sve do kraja, držao i famozni Članak 133 Kaznenog zakona, koji je kriminalizirao govor - takozvani verbalni delikt.
