Sorbonnin doktor: Prodavao je novine i bio noćni stražar...

U Uredu predsjednika Republike pokojnog Franje Tuđmana zaposlio se 1995. godine, u vrijeme pregovora u Daytonu. Počeo je kao djelatnik Odjela za informiranje, a kasnije je bio pomoćnik savjetnika za euroatlantske integracije. Bilo je to, kako je rekao, vrijeme zanosa. Poslije se prebacio u diplomaciju, služio u Bruxellesu i Parizu, bio pomoćnik ministra vanjskih poslova, šef Diplomatskog protokola, a od kraja 2008. pa do kraja srpnja 2013. veleposlanik u Njemačkoj. Danas je ministar vanjskih poslova, jedan od rijetkih u tom resoru koji dolazi iz kuće, kako u MVP­u vole reći.

Miro Kovač, čovjek od velikog povjerenja šefa Tomislava Karamarka, sa suprugom, dvojicom sinova i kćeri živi u Zagrebu, gdje je išao i u školu, no živio je i u Njemačkoj te Francuskoj, gdje je studirao. Ne mogu se baš mnogi naši političari pohvaliti doktoratom sa Sorbonne, no uz knjige je volio i nogomet te košarku pa je s deset godina čak išao i na selekciju Dinama.

Rodio se u Splitu 1968., kao najstarije od četvero djece, a kršten je u Solinu, u crkvi Gospe od Otoka.

Bio je ministrant i pjevao u crkvenom zboru

­ Ostalo mi je u pamćenju, o tome su mi roditelji govorili kad sam još bio mali, da su u obredu krštenja sudjelovala ‘tri Mira’. Znali su mi, naime, reći: krstio se Miro, krstio ga Miro ­ dugogodišnji solinski župnik Tugomir, držao ga Miro, moj pokojni kum. Pamtim također, dugo sam ga kao dijete nosio, da mi je krsni kum poklonio lančić s malom, zlatnom nogometnom lopticom, tako da sam od rođenja vezan za nogomet. Igrao sam i šah, ali od sportova sam najviše volio nogomet i košarku. Nogomet sam kao dijete igrao gotovo svaki dan, pa i ljeti s prijateljima u Trogiru i Segetu Donjem ­ govori Kovač i dodaje da je, kad se već preselio u Zagreb, išao prije početka školske godine na selekciju Dinama. Bilo mu je deset godina. Koliko se sjeća, zabio je pet­šest komada, ali na kraju nije ušao u nogometnu školu Hitrec­Kacian.

­ Izgleda da nisam bio dovoljno brz ­ kaže Kovač koji je odgajan tradicionalno, išao je na vjeronauk, godinama bio ministrant, pjevao u crkvenom zboru i plesao foklor. Kasnije je i u Njemačkoj, gdje su mu roditelji godinama radili, bio zaluđen nogometom i košarkom te je redovito čitao Sportske novosti. U drugom razredu srednje škole počeo je slušati bendove Novog vala, općenito alternativnu glazbu ­ Bauhaus, Siouxsie and the Banshees, Smithse, ali i Laibach te Borghesiju, a kasnije i Franka Zappu.

­ Bio sam na mnogo koncerata. Svoje ploče još čuvam u podrumu doma mojih roditelja. U Zagrebu je tada izbor ploča bio ograničen, a ono što se od alternativne glazbe moglo naći kupovao bih u Muzičkoj nakladi na uglu Ilice i Mesničke ulice.

Kao tinejdžer počeo sam zarađivati

U dobi od 15 godina počeo je samostalno zarađivati džeparac. Od tada pa sve do završetka studija,tijekom cijele godine, ne samo tijekom raspusta, radio je, kaže, razne fizičke i intelektualne poslove te tako svoj život (su)financirao. Raznosio je novine, radio u skladištu, bio zaposlen kao noćni stražar na međunarodnim sajmovima, a sa 16 godina proveo je tjedan dana u niskogradnji u hamburškoj zračnoj luci. Kao student vozio je kamione, bio je prevoditelj te čak i station manager Croatia Airlinesa.

­ Nakon vojnog roka, obuku sam prošao u centru za autojedinicu u Čapljini, došlo je vrijeme studija. Nisam odmah bio motiviran za studiranje, smatrao sam nekako svojom moralnom obavezom upisati i završiti fakultet. Još imam u privatnoj arhivi brošuru zagrebačkog Filozofskog fakulteta iz 1986., intenzivno sam se tada informirao o uvjetima upisa i polaganja prijamnih ispita.

Ali umjesto na zagrebačkom sveučilištu, akademsko obrazovanje završio sam u Francuskoj, u Parizu. Jednog dana sam se naprosto trgnuo i odlučio sebi dokazati da sam u stanju snaći se negdje drugdje, biti zaista samostalan, neovisan. Studirao sam nekoliko predmeta, na više sveučilišta: okušao sam se u ekonomiji, jezikoslovlju, političkim znanostima, povijesti, i u Njemačkoj i u Francuskoj. Na Sorbonni sam diplomirao, potom i magistrirao, i to na temu nacionalnih i europskih politika zemalja članica Europske unije. Dobio sam potom i stipendiju za doktorat.

Istraživao sam građu u arhivima francuskog ministarstva vanjskih poslova i francuske kopnene vojske, ­ kaže Kovač te otkriva kako je pariški život bio zanimljiv, svestran, ali i skup te naporan.

Preko tjedna intenzivno je učio, bio je to, ističe, spartanski život. Oduška bi si dao uglavnom nedjeljom. Družio se s Hrvatima nakon hrvatske mise kraj Porte de Bagnoleta, kao i s članovima hrvatskog veleposlanstva, gdje je dva puta tjedno radio nakon što je prestao biti stipendist.

Živio u stanu od 12 kvadrata

­ Četiri sam stana kao student promijenio u Parizu. Jednom su me roditelji posjetili, ušli smo u prekrasnu zgradu u 8. arondismanu, bili su zadovoljni sve dok nisu vidjeli da ne živim u prednjoj, reprezentativnoj, nego u dvorišnoj zgradi. Imao sam tada stančić od nekih 12 četvornih metara koji je, za moje tadašnje pojmove, bio astronomski skup ­ kaže Kovač koji je doktorirao iz povijesti međunarodnih odnosa o ulozi Francuske u stvaranju prve Jugoslavije na Sorbonni. Rad je napisao na francuskom, a objavio je i hrvatski prijevod. Franji Tuđmanu darovao je svojedobno jedan primjerak svoje disertacije.

U jednom razgovoru s njim, pomalo bojažljivo, iznio je tezu da su Ante Trumbić i Frano Supilo u biti vodili hrvatsku politiku. Hrvatski predsjednik mu je tada rekao kako je to bila jedina realna politika i da bi sve drugo inače dovelo do Velike Srbije.

­ Kad smo već kod povijesti i Franje Tuđmana, sjećam se da sam u pariškom arhivu upoznao i jednog povjesničara iz Makedonije koji mi je priznao kako je davne 1967. s Franjom Tuđmanom boravio u Ohridu, kad mu je ovaj govorio o tome da će jednog dana Hrvatska i Makedonija imati diplomatske odnose. Iako je makedonskom znanstveniku, kako mi je naglasio, Franjo Tuđman bio politički protivnik, uvažavao ga je ­ sjeća se Kovač.

Na poziv šefa HDZ­a Tomislava Karamarka 2013. postaje međunarodni tajnik stranke i kao šef kampanje Kolinde Grabar Kitarović jedan je od najzaslužnijih za njezinu pobjedu na predsjedničkim izborima.

­ Ulaskom u Europsku uniju zatvorio se krug. Borba za slobodu, demokraciju i neovisnost, koju smo započeli 1989., urodila je plodom. Postali smo demokratska država, utemeljena na slobodi i vladavini prava, uključena u Europsku uniju i Sjevernoatlantski savez. Zatvaranje toga kruga poklopilo se s pozivom predsjednika HDZ­a Tomislava Karamarka da se aktivno uključim u rad stranke i sudjelujem u preobrazbi Hrvatske, kako na društvenom, tako i na gospodarskom planu.

Takav poziv sam, naravno, objeručke prihvatio. Svim se našim izbornim pobjedama veselim ­rekao je Miro Kovač, kojemu mnogi analitičari predviđaju da će biti jedan od najboljih ministara vanjskih poslova u Hrvatskoj.

U imovinskoj kartici prijavio je kredit u iznosu od 1,2 milijuna kuna za stan od 100 četvornih metara. Supruga mu je zaposlena u Ingri, a štednje nema. No zanimljivost iz njegove imovinske kartice je da ima stambeni kredit uz kamatnu stopu od samo četiri posto. Vozi Mercedes koji je kupio gotovinom, a sinu Rafaelu prebacio je dionice Hrvatskog telekoma koje vrijede 9626,19 kuna.