Spašavao ljude u noći užasa: 'Odgurivao sam ih s obje ruke'

- Samo od filma se ovdje ne može živjeti, time se bavim za dušu, a prihode upotpunjujem poslom tjelesnog čuvara, redara u diskotekama - nastavlja. Tako je preuzeo i novogodišnju gažu u elitnom kelnskom hotelu Excelsior, na trgu tik do čuvene katedrale i glavnoga kolodvora, u kojem je doček stajao 300 eura po gostu.

- Već oko 20 sati vidio sam da neće okrenuti na dobro. Na trgu su se počele, uz domaće ljude koji tradicionalno ovdje dočekuju Novu godinu, okupljati i grupice imigranata. Vidio sam da je među njima već podosta pripitih, a posebno me razljutilo kad su počeli raketama vatrometa gađati katedralu, bacati petarde po ljudima koji su ulazili na misu... No to je posao policije - zaključio je. 

''Ispred  ulaza u hotel potukla su se dva Arapina''

Njegov je bio brinuti se za sigurnost hotela i gostiju. Pušenje u hotelu strogo je zabranjeno, pa se puno gostiju izmjenjivalo pred ulazom na “čik-pauzi”.

- Imigranti, sad ih je već bilo dosta pijanih i agresivnih, prilazili su gostima, tražili cigarete, novac, a neki su pokušavali prići i gošćama u večernjim haljinama na bahat, prostački način. U jednom sam se trenutku osjećao kao da igram košarku, s obje sam ih ruke odgurivao pa potom zamolio sve goste da uđu, a direktora hotela da im osigura prostoriju za pušenje unutra jer mi je bilo jasno da situacija eskalira. Ispred ulaza dva su se Arapina međusobno potukli noževima. Otišao sam do ugla, obavijestio policajce o tome, no rekli su da imaju previše posla ondje. Doista ih je bilo malo, manje od stotinu, nisu mogli reagirati na svaki incident. Uostalom, to je jedan od glavnih razloga zbog kojih je šef policije nakon toga smijenjen - kaže.

"Vikali su mi: ‘Makni se, to su naše žene!’"

U jednom trenutku do ulaza su dotrčale dvije prestravljene Njemice i očajnički zamolile Ivana da ih zaštiti od grupe koja je išla iza njih. Stao je ispred njih i sučelio se s razjarenim migrantima.

- Vikali su: ‘Makni se, to su naše žene!’ Govorili su engleski i arapski međusobno. Okrenuo sam se i pitao cure poznaju li te ljude, uplašeno su rekle kako ih nikad nisu vidjele. Stoga sam ovima na engleskom uzvratio neka se maknu. Najjači među njima bahato je krenuo tad na mene. U djeliću sekunde sam reagirao i high kickom ga pogodio tako da je odletio nekoliko metara i pao. Nogom sam ga potegnuo jer nisam želio ući u bliski kontakt. Za tu noć u Excelsioru odjenuo sam novo Hugo Boss odijelo i nisam ga htio upropastiti jer bi me to koštalo više nego što sam dogovorio s upravom za gažu - smije se. Iako nije bilo smiješno.

'Bila je to noć strave i užasa''

Povrativši se od šoka, imigranti su podigli nokautiranog, ali i stali prijetiti Ivanu, obećavajući kako će se vratiti i ubiti ga. Rekao im je da za to moraju stati u red koji je poprilično dugačak, napravio korak prema njima, a ovi su se razbježali.

- Doista je to bila noć strave i užasa u Kölnu. Ujutro, kada se sve smirilo, otišao sam kući. Nekoliko me prijatelja pitalo kako je bilo na dočeku. Rekao sam im da je bilo užasno, no da će sve ionako pročitati u novinama ili vidjeti na televiziji. Međutim, dan nakon, u medijima nije bilo niti riječi o tome što se zbivalo. Ni iduća dva dana ni jedan njemački medij nije napisao ni retka o užasu koji se zbivao na glavnom trgu. Bio sam zapanjen, ljutit. Prijatelj mi je predložio da u kameru ispričam što se dogodilo i da postavim na svoju Facebook stranicu - dodaje Ivan.

To je i učinio. Videosnimka njegove izjave o zbivanjima na Silvestrovo osvanula je na Facebooku 5. siječnja. Ubrzo ga je nazvala prijateljica, inače policajka, i zamolila ga da postavke privatnosti prebaci na “javno” kako bi mogla podijeliti taj video sa svojim prijateljima na Facebooku. Tad je eksplodiralo.

Snimkom pokrenuo 'lavinu'

Video se Facebookom proširio poput šumskog požara, u jednom ga je danu pregledalo milijun ljudi, a njihov broj je rastao iz sata u sat. Mediji više nisu mogli sakrivati istinu. Do prije neki dan broj pregleda Ivanove video izjave o zbivanjima te noći prešao je pet milijuna! Zlostavljane i silovane žene ohrabrile su se i krenule prijavljivati policiji što se dogodilo. Ivan je doista pokrenuo lavinu - objavljeno je da je slično bilo i u nekim drugim njemačkim gradovima, a mediji su nakon pritiska javnosti počeli objavljivati i druge slučajeve - silovanja, zlostavljanja, napade, pljačke... Ivan je zapravo, kao dječak u Andersenovoj bajci “Carevo novo ruho” uzviknuo: “Car je gol!” Do njegove izjave cjelokupna se njemačka javnost pretvarala kao da se ništa ne događa, mediji su bili preplavljeni fotografijama imigranata koje oduševljeno dočekuju na željezničkim postajama s transparentima dobrodošlice, cvijećem, vodom, plišanim medvjedićima. Oni malobrojni koji su se usudili dovesti u pitanje takvu imigracijsku politiku i izraziti zabrinutost za budućnost države odmah su označivani kao nacisti, rasisti, zatucani katotalibani...

Sad se sve počelo mijenjati. Ljudi su se ohrabrili, krenuli su prosvjedi protiv vlasti.

- Ja sam samo želio kazati istinu, doista nisam očekivao da će moj video pokrenuti ovakvu lavinu - skroman je Ivan Jurčević. Krenuli su, naravno, i napadi na njega. Optužbe za rasizam. Posebno su mu spočitavali rečenicu u kojoj je rekao kako su te ljude Nijemci dočekali otvorena srca, s plišanim medvjedićima, a dobili zauzvrat nasilje.

- Moj otac je došao u Njemačku još 1968. godine, kasnije smo došli majka i ja. Otac je radio cijeli život kao bravar, majka je krojačica. Od početka su me naučili da poštujem zemlju u kojoj živim, njemački sam progovorio kad i hrvatski. Neki od mojih najboljih prijatelja također su došli ovamo i odmah se asimilirali ili su djeca doseljenika. Svi mi zahvalni smo Njemačkoj i poštujemo njene zakone i tradiciju ovog naroda. Da ja slučajno zaboravim kod kuće vozačku dozvolu, platio bih 50 eura kazne. Ovi nemaju nikakvih dokumenata kod sebe, tek komad papira kojim se potvrđuje da su tražitelji azila. Napadaju ljude, divljaju, vrijeđaju policiju... Kad bih ja podviknuo na policajca, završio bih u pritvoru. Oni rade što ih je volja i kao da im nitko ništa ne može. A svi se prave kao da je sve u redu. Ili su se barem do sada pravili - ogorčen je.

Facebook

''Vlasti trebaju priznati pogrešku i zaustaviti ovo...''

No unatoč svemu ima razumijevanja i za imigrante.

- Oni su došli ovamo jer su pozvani, srdačno su dočekani, obećavana su im brda i doline, a sad su nagurani u kampove. Dobiju tri obroka dnevno, nešto džeparca, a sve su to mladi ljudi, uglavnom muškarci. Kad izađu iz kampa, za očekivati je da se razuzdano ponašaju. Još ako popiju, nisu se navikli na alkohol, incidenti su neizbježni. Ne razumijem zašto vlasti napokon ne priznaju pogrešku i zaustave ovo, a ljudima koji su tu da osiguraju učitelje koji će ih podučiti jeziku, da mogu početi raditi. Ako država ima 20 milijardi eura za spašavanje banaka, valjda se može naći novca i za učitelje njemačkog. Podijelili su im neke smiješne stripove s uputama i zatvorili ih u kampove. Jasno mi je da ljudi ‘puknu’ - govori Ivan svjestan da imigranti nisu došli kako bi “spasili živu glavu od rata” pa se poslije vratili svojim domovima kad rat završi. 

- Oni će ostati ovdje zauvijek. Nisu kao mi - kaže čovjek koji je probudio Njemačku - kickboksač, glumac, čovjek koji voli citirati Seneku i Dostojevskog, izražavati se u metaforama...

- Mi Hrvati smo kao one morske želve, morske kornjače, koje prelaze oceane, no uvijek se vraćaju na mjesto na kojem su se izlegle.

Onima koji ga optužuju za rasizam kaže:

- Umoran sam više od tog prepucavanja. Razgovor s njima je kao da igraš šah s golubom. Prvo će skočiti na šahovsku ploču, razbacati figure, unerediti se na nju, a nakon svega hodati napuhano kao da je dobio partiju.

Izbrisali mu Facebook stranicu

Dan nakon našeg razgovora s Ivanom Jurčevićem, vidjeli smo te “golubove šahiste” na djelu. Njegova je stranica na Facebooku bila izbrisana!

- Da, vidio sam i reagirao odmah. Organizirali su se i zatrpali prijavama. Sad moram slati kopiju svoje putovnice da dokažem da sam to doista ja - rekao nam je kroz smijeh.