Srce koje kuca za druge: Nena boluje od karcinoma, ali i dalje pomaže drugim pacijentima

Na krivudavim, zabačenim putevima Banije, gdje snijeg i kiša često pretvaraju ceste u neprohodne blatnjave staze, svakog jutra kreće jedna žena s misijom koja nije samo posao, već i poziv - Nedjeljka Todorović, Nena kako ju znaju njeni pacijenti. Ona je medicinska sestra koja pruža zdravstvenu njegu u kući, ali njezina uloga daleko nadilazi medicinske procedure. Nedjeljka je oslonac onima koji su ostali sami, ruka koja donosi pomoć, ali i duša koja donosi utjehu.

Njena priča nije obična priča o poslu – to je priča o borbi, hrabrosti i ljubavi prema čovjeku. Prije nego što je započela s kućnom njegom, radila je u Domu zdravlja, a potom u domu za starije koji je vodila zajedno s kćeri. No, dolaskom pandemije, dom su morali zatvoriti. Umjesto da odustane, Nedjeljka je pronašla novi način da pomaže drugima – otvorila je privatnu praksu i odlučila posvetiti se kućnim posjetama.

- Već više od tri i pol godine svakodnevno obilazim pacijente, a broj se stalno mijenja. Neki trebaju njegu tri puta tjedno, neki dva, neki jednom. Svaki je slučaj poseban, svaki čovjek nosi svoju priču, svoju bol - kazala je Nedjeljka .

Raditi u ovakvim uvjetima nije lako. Ponekad je izazov samo doći do pacijenata.

- Zime su ovdje surove, ceste loše. Ima sela u koja jedva dođete i kad je suho, a kamoli po snijegu i kiši. Ali znam da me tamo netko čeka, netko tko se nada da ću doći, netko tko možda cijeli tjedan nije imao s kim popričati. I zbog toga idem dalje, bez obzira na vremenske uvjete i prepreke - ispričala je Nedjeljka .

Najviše je pogađa kada vidi koliko su ti ljudi usamljeni.

- Mnogi moji pacijenti su sami, bez obitelji ili s djecom koja su daleko. Starost je teška kad je nema tko podijeliti s vama. Ponekad im više od injekcije ili previjanja znači pet minuta razgovora. Sjednem, popijem s njima kavu, saslušam ih. To im puno znači - dodala je.

Posebno joj je ostao u sjećanju Mićo, čovjek kojem je pomagala dok nije bilo drugog rješenja osim da ga smjesti u dom.

- Imao je amputirana stopala, rane su mu bile inficirane, životni uvjeti strašni. Bilo je jasno da tako ne može dalje. Uz puno truda, uspjeli smo ga smjestiti u dom. Sad je na sigurnom, u procesu rehabilitacije i uskoro će dobiti protezu. Teško je gledati ljude u takvim situacijama, ali sretna sam kad znam da sam nekome pomogla da živi bolje - ispričala je Nedjeljka .

Vlastita borba s bolešću

No, ono što ovu priču čini još snažnijom jest činjenica da se Nedjeljka istovremeno nosi s vlastitom bolešću.

- Prije nekog vremena dijagnosticiran mi je karcinom. Završila sam kemoterapije, sada sam na imunoterapiji. Idem na preglede, čekam rezultate. Fizički još mogu raditi, ali psihički nije lako. Svaka tužna priča ostavi trag - priznala je.

Ponekad se i njoj dogodi da nema snage za rad, ali nikad nije doživjela da se netko od pacijenata požali.

-  Oni su mi podrška, baš kao što sam ja njima. Ako mi je loše i ne mogu doći taj dan, prebacim za drugi. Nikad mi nitko nije rekao da ne želi da dolazim jer sam i sama bolesna. Ljudi znaju koliko se trudim, koliko volim ovaj posao - kaže.

Unatoč bolesti, ne planira stati.

- Dokle god mogu hodati i raditi, neću na bolovanje. Ne želim prestati pomagati. Ovo nije samo posao, ovo je moj život - odlučna je.

Iako se ona brine za druge, Nedjeljka nije sama.

- Živim s kćeri i sestrom, one mi pomažu, brinu se za mene. Moj sin je u Njemačkoj, pomaže financijski koliko može. Lijekovi, suplementi, sve je to jako skupo. Srećom, pomažu mi i humanitarne udruge, poput Šekuha doma, gospodin Igor i gospodin Bruno. Dali su mi kombi da mogu koristiti za posao, pomažu oko popravaka. Ljudi su stvarno nevjerojatni - zahvalna je.

Iako bi se netko na njezinom mjestu možda povukao i posvetio sebi, Nedjeljka je još predanija pomaganju drugima.

- Kad se nađete u situaciji da ste i sami bolesni, počnete još više razumjeti one koji su bolesni. Kažu da zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu – da ozdravi. Više suosjećam s pacijentima, posebno s onima koji su i sami onkološki pacijenti. Pomažemo jedni drugima, bodrimo se, guramo naprijed - ispričala je.

Na pitanje bi li promijenila išta da može, odgovara bez razmišljanja:

- Ništa. Isti posao, isti put. Moja djeca su mi najveći ponos, a moj posao mi je sve. Zdravlje me izdaje, ali to je život. Bit će kako mora biti - kazala je,

I to je suština Nedjeljka Todorović – žene čije srce kuca za druge. Njena snaga nije samo u njenom tijelu, već u duhu koji ne posustaje, u ljubavi koju nesebično daje i u ljudima kojima je život učinila boljim. Ona je dokaz da postoje ljudi čije dobrota nadilazi prepreke i bolesti. Ljudi koji, unatoč svemu, ostaju na nogama – ne zbog sebe, već zbog drugih.

Nagradu Ponos Hrvatske utemeljio je list 24sata, a partner je HRT. Priče o našim dobitnicima pratite stoga i u HRT-ovoj emisiji "Dobro jutro, Hrvatska". Svečanu dodjelu pratite 12. travnja na HRT2 od 17.40 do 19 sati. Pokrovitelji projekta su PBZ Card, PPD, OTP Banka, Hrvatska pošta, HEP, Erste banka, INA, Telemach, Končar, Fina, Groupama Osiguranje, Janaf, Studenac, Wiener osiguranje VIG, Podravka grupa, Stega Tisak i Hotel Puntijar.