Potres u Zagrebu: Ispovijesti ljudi iz centra grada

Devedeset posto zgrada je oštećeno, svaka treća nije za stanovanje. Krovišta totalno uništena, ljudi raseljeni... S ovim potresom maske su pale. Izvana fasade koje maskiraju totalno erodiran i neodržavan centar grada, rečenica je jednog od penjača, alpinista koji sa svojom ekipom 'operira' po centru metropole, volontirajući i pomažući u uklanjanju štete na krovovima.

A koliko zgrada još nije pregledano? Koliko ih je tek pregledano 'na brzinu'? Koliko je tih pregledanih zgrada koje su na kraju označene kao sigurne (pardon: 'uporabljive') za živjeti, a kad pitaš statičara 'Dobro, vi ste nam dali tu zelenu naljepnicu, no da ste na mom mjestu, bi li nastavili s djecom ovdje živjeti?, on 'off the record' kaže 'Pa čujte, ja ne bih, a vi kako mislite da morate...'

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

00:30

Upravo je to iskustvo Lucije (32) iz šireg centra grada, iz jedne ulice tik do Ilice. Ne želi u javnost izaći sa svojim pravim imenom ni prezimenom jer je u strahu, kao da u doba korone nije dovoljan bio potres koji je dodatno intenzivirao paniku kod ljudi. Kao u svakoj filmskoj apokalipsi, nakon nje nastupa anarhija... Dok nekom smrkne, drugom svane.

- Danas sam otišla u našu zgradu iz koje smo privremeno svi otišli, išla sam dočekati dimnjačara da pregleda stanje i kad sam došla vidjela sam da su nam provalili u zgradu i većinu stanova. Vrata su uništena, stanovi ispreturani. Tko je otišao iz svojih zgrada i tko može, neka iznese vrijedne stvari jer nažalost očito gamad ni ovoj situaciji nema nimalo morala - jučer je u Facebook grupi 'Potres u Zagrebu - Svi mi u centru' o kojoj smo već pisali, objavila jedna Zagrepčanka.

Stoga nemojte zamjeriti autorici ovog teksta što u njemu neće navoditi prava imena stanara centra Zagreba koji su pogođeni u potresu. Pravo ime vam nije potrebno, bitne su njihove priče. Lopovi vrebaju i očigledno su pametniji nego ikad prije. I imaju još manje srama.

'Statičare sam sama vukla po cesti za ruku...'

Josipa (31) me također zamolila da joj ne spominjem pravo ime. Kaže, lako lopovi povežu moje prezime sa adresom i još je usporede s fotografijama stana. Do prije potresa, jedini dom za koji je znala, bio je stan kraj Ribnjaka. Od statičara su na kraju, kako kaže, dobili narančastu naljepnicu s dva 'iksa' i napomenama. Zgrada koja se naslanja na njihovu, priča nam uznemireno, dobila je crvenu naljepnicu, što njih odmah neizravno dovodi u opasnost.

POSLJEDICE POTRESA Svi će dobiti odštetu ako im je dom oštećen, pitanje je - koliko

- Frustrira nas što sami tražimo činjenice na internetu, da nitko nije došao do nas i rekao nam, sad vam je prvi korak ovo, drugi korak vam je ovo, da nismo dobili nikakvu pismenu obavijest nigdje. Ono što je u istom trenutku i tužno i dobro je činjenica da smo se svi stanari centra sami izorganizirali, što sami sebi pomažemo Facebook grupama, poznajemo se međusobno, znaš nekog s kim si išao u osnovnu, srednju školu, dijeliš informacije dalje - kazala nam je Josipa.

Sve te prve informacije koje su došle do njih, o tome da su kod nekih statičari bili doslovno pet minuta, kako nam priča, bude određeno nepovjerenje, a ljudi onda moraju živjeti u strahu u stanu koji je proglašen useljiv ili neuseljiv. 

- Ja npr. u isto vrijeme shvaćam to da su statičari uglavnom volonteri koji su mogli biti doma sa svojim obiteljima na sigurnom u doba korone. Onda se pitaš je li donio dobru procjenu, ne možeš si pomoći. Ja sam imala sreće da sam se snašla što se tiče smještaja, trenutno sam kod dečka, a moji roditelji su kod prijatelja u kući gdje trenutno. I nitko ne živi. I prvo si sretan što si na toplom nakon onog snijega, što imaš nešto za jesti... Počneš s vremenom razmišljati što dalje, kada će i koliko biti procjena cijele štete - kazala nam je Josipa, teško uzdišući.

- Stalno svi spominju tih 5 posto pomoći od države ako imamo više od 60 oštećenja na imovini, ali svi se pitamo otkuda ćemo mi moći isfinancirati statiku zgrade, ako uopće budemo sretni da naša zgrada ne bude srušena, kako ćemo financirati stubište... lako za stanove, još ćemo se i nekako snaći, snašli smo se i prije. Neke kuće imaju i po dva krovišta, moja ima i svaka dođe po 200.000 kuna, tko će to platiti, pričuva će se dići, a mnogi je više niti ne plaćaju i masa stanova u centru zjapi prazna zbog neriješenog vlasničkog pitanja. Pomoć grada je skoro nikakva, ali smo enormno zahvalni volonterima, uopće ne znam kako tim ljudima reći hvala - poručila je Josipa.

- Kako si došla do statičara? Dimnjačara? Vatrogasaca? - upitala sam je i sama se zanimajući za stan svoje pokojne mame u kojem sam odrasla i koji sada zjapi napuknut i prazan u centru te čeka neka bolja vremena.

- Da ti pravo kažem, statičare treba vući za ruku po cesti, to sam barem ja napravila. Kako doći do dimnjačara? Nemam pojma, još uvijek ga čekam. Ne znam kako doći do vatrogasaca koji su sad prezauzeti. Najgore što ne znaš koji su ti koraci. Moja prva reakcija je bila zvati zagrebački Holding i oni te stalno stavljaju na čekanje... Još čekamo, ali sve mi je jasnije da ćemo sami sve morati napraviti - rezignirano će Josipa.

Nakon Bandićeve izjave kako su si ljudi sami krivi jer nisu ulagali u svoju imovinu naknadno mi se javila i rekla da moram naglasiti kako nitko ne očekuje da će im netko obnavljati stan. 

BANDIĆ NAKON POTRESA: 'Ovo se ne bi dogodilo da su ljudi ulagali u svoju imovinu'

- Ima dobrih ljudi, snaći ćemo se, dosta će ih besplatno raditi kako bi pomogli u obnovi stanova. Samo se od Grada očekuje da riješi statiku zgrade i krov - poručila je vidno uznemirena.

'Naša zgrada u Trenkovoj je uništena, nismo mogli više čekati pomoć grada'

Ivana (23) je do potresa u stanu na Zelenom valu živjela sa svojom obitelji, mlađim bratom i roditeljima. I to u stanu na trećem katu zgrade koja je dio Lenuzzijeve potkove. Kada ih je ujutro probudio potres, kako nam prepričava Ivana, imali smo osjećaj da je to trajalo više minuta, a ne par sekundi. Na kraju su shvatili da se kuća tresla duže zbog urušavanja dimnjaka i krova na njihov stan. Naime, tavan je odmah iznad njihovog stana na trećem katu...

- Meni osobno je trebalo nekoliko trenutaka da shvatim da nemam samo lošu noćnu moru već da se ona i obistinjuje. Kada smo se probudili, svi smo trčali pod štok s mišlju da je stvarno došla apokalipsa. Nakon prvog potresa smo jedva uspjeli izaći iz stana jer je veliki ormar pao na ulazna vrata stana. Mlađi brat je tu brzo reagirao pa je nogama i rukama uspio slomiti ormar, a tata i ja smo micali slomljene dijelove ormara. Drugi potres smo dočekali na Tomislavcu. Sretni smo što smo izvukli živu glavu, ali je naš dom u kojem smo odrasli uništen. Moja majka je najviše emotivno vezana uz stan jer je nekoć i on i cijela zgrada bila njezina djedovina - tužnim glasom je izrekla ovu posljednju rečenicu.

Prvi dan nakon potresa u popodnevnim satima došla im civilna zaštita što je relativno brza reakcija, s obzirom na ostala iskustva građana. Vidjeli su da im je dio krovišta pao u dvorište i da su se srušili dimnjaci. Rečeno im je da zgrada nije sigurna za stanovanje, ali su pretpostavili da će dobiti žutu naljepnicu. Nisu im, kako tvrdi Ivana, dali ništa službeno tada.

- Dan kasnije dolaze dvojica statičara i pregledavaju cijelo dvorište, ulaze čak i u stanove, uključujući i u naš, kao i tavan. Utvrdili su da naš stan nije za život i naredili su nam da u roku 24 sata uzmemo najosnovnije stvari iz njega i napustimo zgradu. Dobili smo crvenu naljepnicu, neuporabljivo (N1 i N2) zbog vanjskih utjecaja i zbog oštećenja. Obaviješteni smo da će doći ekipa dubinski snimiti statiku zgrade jer je kuća 'legla', a statičari su zgradu pregledavali preko jedan sat. Planiramo uskoro prijaviti štetu, još nismo jer je bilo problema pri preseljenju, pa ne znamo još hoćemo li dobiti 5 posto pomoći od države. Organizirali smo se unutar zgrade, nismo čekali pomoć Grada, a u sanaciji dijelova kuće kojima je prijetilo rušenje na cestu, nije nam pomagao Grad nego privatni građevinski izvođači, a dimnjaci i crjepovi su visjeli s krova i bili su prijetnja svima kojima bi prolazili - prepričava Ivana.

'Mog najmodavca nije briga za potres, neće mi smanjiti stanarinu'

Marina (29) je dosad iznajmljivala jedan stan u centru kao poslovni prostor, a njena je firma među prvima morala biti zatvorena zbog pandemije korona virusa. Kaže kako joj se ni tada stanodavac nije javio, niti da pita što sad kada ne smije raditi.

- Pošto sam poslovno u strogom centru, na dan potresa, prvo na što sam pomislila nakon sebe i svojih je moj posao i što je tamo. Stanodavac se nije javio prvih sat, dva, tek sam ga onda nazvala da pitam je li dobio informaciju u kakvom je stanju stan. Na to je reakcija bila da nije ništa strašno i da ću si to lako sanirati, to je dan-dva posla. Kad sam satima poslije otišla pogledat sama jer nisam mogla čekati, vidjela sam da stan nimalo nije u situaciji 'lako to riješim sama' - prepričava nam Marina.

Stan u kojem je dotad radila je doslovno, kako kaže, bila ruševina. Popucale pločice, zid oko prozora, strop nedostaje u komadima, svaka soba, kako nam priča, zahtijeva zaista velike popravke. 

- Čujem se opet s gazdom i on tu onda jedva pristane da će on to sanirati i doći pogledati. Dan poslije me zove da je vidio i da se to sve riješi i da će on sve riješiti, samo neka nabavim ja najlon da si zaštitim stvari. Objašnjavam mu da kao ženska osoba bez auta i sama i u karanteni nemam opcija ići po Zagrebu tražiti najlone i da ako će on već sve sanirati da dovraga i zaštiti stvari. Pošto on nije u Zagrebu, usred tog potresa, hladnoće i svega, od mene se očekivalo da čekam statičare (koji mi se na kraju nisu javili da stižu) i da dođem zatvorit plin kad je dimnjak procijenjen loše - Marinino je neugodno iskustvo sa stanodavcem.

- A nakon svega mi je gospodin rekao 'da se nada da ću što prije početi raditi jer kako ću bez novca' (nije dodao 'njemu platiti stanarinu', ali na to je mislio). Nije mi stanarinu niti smanjio, a kamoli ukinuo - dodaje Marina. Općenito je čovjek stalno stava 'da nije on tamo i ne smeta njemu što je strgano ovo ili ono, prepričala nam je.

Da neki vlasnici stanova u centru (najčešće oni koji su prošli bez oštećenja) nisu nimalo empatični u ovim vremenima, dokaz je i sljedeća priča. Naime, na Facebooku je jedna žena objavila kako je pokušala potražiti privremeni stan za mamu (87), mačka i sebe jer im je stan u Draškovićevoj privremeno neupotrebljiv i potrebna mu je hitna sanacija.

APEL VOLONTERA U ZAGREBU Procjenjujemo štetu bez kune, ali dajte pomoć, padamo s nogu

- Pomislih da među tim iznajmljivačima apartmana, kojima trenutno stanovi ionako zjape prazni, ima neki čovjek koji je spreman za neku nadoknadu ustupiti stan za mjesec, dva... dok ne prođe korona i meni bar dimnjak osposobe. Prvo me pitao koji mi je budget, pa sam ja rekla što manji, ako može. Ovo je njegova ponuda, jesam li ja samo ostala zgrožena? - napisala je u Facebook grupi.

Zbog cijelog košmara i neorganizacije gradskih mreža, ljudi ne vide jasno i smireno, a zato je i osnovana grupa Facebook grupa 'Potres u Zagrebu - Svi mi u centru'. U grupi se može naići na raznolika pitanja i jednako tako raznolike odgovore. Neki upisi su samo poruke ohrabrenja ili pohvale, ali većina njih odnosi se na konkretne, konstruktivne situacije kao što je procedura oko saniranja štete, informacije o dolascima dimnjačarima ili kontakti odgovornih osoba, kazala je Vesna Blašković, novinarka Večernjeg lista i osnivačica grupe.

GRUPA ZA POMOĆ NAKON POTRESA Svi mi u centru: Želimo da nam domovi ubuduće budu sigurni

Evo još nekih od korisnih informacija iz grupe, a podijelila ih je Iva Pigac, arhitektica s iskustvom projektiranja i izvođenja zgrada. Radi se o proceduri postupanja za sanaciju zgrada nakon potresa, a njenu objavu vam prenosimo u cijelosti:

'Ljudi su u šoku i zbunjeni. Napisala sam ovu proceduru da se predstavnici suvlasnika i sami suvlasnici bolje snađu. Ljudi očekuju da će "Grad nešto učiniti", ali neće. Postoje uobičajeni načini i putevi - ovdje ih opisujem i šaljem da imate za info. Upravitelji zgrada su zatrpani. Dakl,e svaki predstavnik suvlasnika mora sam ići ovdje opisanim putem.

Koncipirala sam sve na način - imajući u vidu zdravi razum i članstvo u EU - i nadu da će novac bar u većem djelu biti vraćen ljudima. Zato je važno da sve bude transparentno. Ako mislite da je korisno - proslijedite dalje. To je moj doprinos ovoj situaciji. 

1. Cijeli proces pokrećete sami - vi suvlasnici - ili preko firme koja upravlja zgradom.
2. Sve mora biti "papirnato pokriveno" - za sve imate ugovore i pismeni trag.
- PROVJERITI DA LI ZGRADA IMA POLICU OSIGURANJA za potres.
3. Krećete od sagledavanja postojećeg stanja. Zovite sudskog vještaka preko Komore inz građevine ili nekog poznatog ili preko firme koja održava zgradu,  da vam da mišljenje /nalaz/...projekt sanacije zgrade. Bilo bi odlično da već sadrži troškovnik radova. Naljepnice od civilne zaštite su POVRŠNA OBRADA - kako i piše na njima. Na temelju toga ćete točno znati koje radove morate napraviti da bi kuća imala temeljnu sigurnost. 
4. Ugovorite nadzornog inženjera - možda najjednostavnije preko firme koja održava zgradu 
5. ugovorite glavnog izvođača radova. 
Pazite na rokove i penale. Ugovorite ih.
6. U međuvremenu provjerite da li je zgrada posebno zaštićena (ili je dio zaštićene cjeline donjeg grada Zg) - u Zavodu za zaštitu spomenika kulture grada Zagreba
7. MOŽDA će vam trebati njihovo odobrenje. To je uobičajeno za projekt. U tom slučaju izvođač radova mora biti LICENCIRANI ZA IZVOĐENJE RADOVA NA ZAŠTIĆENIM GRAĐEVINAMA.
Pazite da vas ne zeznu za novac zbog neke procedure.
8. Nadzorni inženjer će napisati završno izvješće, uputit će vas da dobijete sve ateste (dimnjaka npr). 

To je put da dobijete uporabnu dozvolu - budete li je trebali i da vam vrate novac. Razmislite da odmah podignete pričuvu. Moguće će sva obnova ići iz Europskih fondova - ali - da vam novac sjedne na račun - budete se načekali... Podsjećam da vam za radove hitne sanacije ne trebaju dozvole!'

I još jednom za kraj. Hvala svima na savjetima, hrabrim vatrogascima, statičarima, majstorima, penjačima, restauratorima, speleolozima i volonterima na neprekidnoj pomoći. Bit će nešto od nas. 

POGLEDAJTE VIDEO: