'Što je moralnost u politici?'. To je postalo pitanje za glasače, a ne samo za optužene političare

"Moja etička načela vrlo su čista", poručio je jučer Vinko Grgić, bivši saborski zastupnik te novi i stari, dvostruko optuženi gradonačelnik Nove Gradiške, nakon ponovne pobjede u drugom krugu lokalnih izbora. "Ako dođe do pravomoćnosti, ja ću se povući".

Ili će ga policija odvući.

Dotad, Grgić će se držati svoje funkcije na koju se vratio poslije uhićenja, i to već drugi puta u posljednjih pet godina, nakon što su ga tamo opet poslali njegovi birači. Kao što su to učinili nakon afere Janaf 2021. godine, sada su to učinili nakon uhićenja zbog optužbi za reketarenje lokalnog poduzetnika.

No Vinko Grgić jučer je, nakon pobjede nad HDZ-ovim kandidatom Bernandinom Trnkom, pred novinarima postavio ključno pitanje: "Pitanje moralnosti u politici, što je to? Volio bih da mi kažete".

I doista, što je moralnost u politici, kad na izborima optuženi kandidat uvjerljivo pobjeđuje kandidata HDZ-a?

I čija moralnost je ovdje na testu: Grgićeva ili moralnost ljudi koji su za njega glasali?

Moral optuženika

Jer, dokle god se optuženik može kandidirati za funkciju s koje je uklonjen pod optužbom da ju je koristio za kriminalne radnje, a birači za tog optuženika glasaju, onda moralnost samog kandidata postaje manje bitna.

Zar se od Grgića, ovakvog kakav jest, trebalo očekivati da poštedi Novu Gradišku, njezine građane, izborni sustav, političku kastu, čitavo društvo, pa i onog poduzetnika od kojeg je navodno utjerivao 25 posto zarade lokala i 250 tisuća eura u gotovini, svoje izborne kandidature i pobjede, u ime moralnosti u politici?

Kako se od optuženika uopće može očekivati da se drži morala?

Naročito kad je pravomoćno osuđeni HDZ još uvijek na vlasti, kad je pokojni Milan Bandić iz pritvora vraćen na funkciju, a onda i nastavio vladati Zagrebom, kad drugi optuženici pobjeđuju na izborima, kad je politička korupcija postala poštapalica, floskula, prazni označitelj?

Moralnost birača

Odgovornost, a očito i moralnost, prebačena je tako na birače kojima se na dušu stavlja odluka da dvostrukog optuženika i lokalnog šerifa ponovno izaberu za svog gradonačelnika. I ne samo u Novoj Gradiški, nego i u čitavoj Hrvatskoj.

"Ovo je bila najjeftinija kampanja u povijesti političke zbilje", pohvalio se Grgić nakon pobjede za Novu TV. "Nismo stavili ni jedan plakat, podijelili ni jedan upaljač".

Optužnica mu je bila kampanja. Optužnica mu je bila preporuka.

Mjesto zločina

I tako, kad Grgić postavlja pitanje "što je to moralnost u politici", ne samo da odbacuje odgovornost za svoju kandidaturu i povratak na "mjesto zločina", nego produbljuje cinizam političara koji su svoj moral spremno žrtvovali na oltaru vlastitih ambicija.

Oni su najgori što mogu biti, a na biračima je da ih zbog toga kazne ili nagrade.

Pa su tako građani Nove Gradiške stavljeni pred gotovo nemogući izbor: optuženik protiv HDZ-ovca.

Na birače se stoga svaljuje krivnja: ako je optuženik netko za koga žele glasati, iz bilo kojeg razloga, racionalnog ili emotivnog, zašto im onda to uskratiti?

Kao ovisnici

Kao da su ovisnici kojima se nudi izbor za koji objektivno znaju da je štetan, možda i poguban, ali ne mogu se oduprijeti porivu da ga zaokruže na biralištima. Tim više ako taj optuženik pripada njihovom političkom plemenu.

Prljava korupcija je za njihove protivnike.

Još gore, motiv za glasanje mogao bi biti prkos zbog onoga što birači smatraju progonom HDZ-ova pravosuđa protiv njihova nezavisnog gradonačelnika (ex-SDP), dubinsko nepovjerenje u institucije i hrvatsko pravosuđe koje se doživljava produženom rukom politike.

Kazna na izborima

Međutim, politika se, usprkos Grgićevu cinizmu, velikim dijelom bazira na moralnosti, a ne na pravomoćnosti presude, ne samo na osudi kaznenih djela, kriminala i korupcije, već i na retorici, porukama, huškanju, širenju mržnje. Političare se kažnjava na izborima, a ne samo odlaskom iza rešetaka.

No to su očito pitanja za neku drugu državu, neko drugo vrijeme, neke druge okolnosti.

U postojećim okolnostima, optužnica je kampanja, progon je referenca, optužbe su ukras, a cinizam je spasonosni alibi.