Plakatima političari žele prenijeti poruke biračima, ali im to ne uspijeva. Poruke su jasne samo političarima, nitko drugi ih ne može dešifrirati, kaže Karlo Blagus
Stranke na kampanje troše milijune, a plakati im amaterski
Goleme glave političara već nas tjednima promatraju s džambo plakata. Nasmiješena lica obećavaju nam bolji život i pravednije društvo. Oni se nadaju da će lijepe fotografije i snažne poruke potaknuti birače da izađu na izbore i daju svoj glas baš njima. Ali stvarnost je ipak malo drugačija.
- Plakatima političari žele prenijeti poruke biračima, ali im to ne uspijeva. Poruke su jasne samo političarima, nitko drugi ih ne može dešifrirati. Njihovi su osmijesi umjetni, oni su potpuno ukočeni, a ljude to ne privlači - objašnjava komunikolog Karlo Blagus.
Poruke su jasne samo političarima, nitko drugi ih ne može dešifrirati. Njihovi su osmijesi umjetni, oni su potpuno ukočeni, a ljude to ne privlači, objašnjava komunikolog Karlo Blagus
Fotograf Danijel Berković za fotografije kaže da su uglavnom amaterske i loše napravljene. Neke kao da su izvučene iz obiteljskih albuma ili kao fotografije za osobnu iskaznicu.
- Izrazi lica su često neprirodni, osmijesi su umjetni, a pogledi bezlični - kaže Berković. Dodaje da su plakati često i grafički loše pripremljeni, primjerice Željko Kerum i Nevenka Bečić odlučili su se za bijela slova na bijeloj podlozi, što je teško čitljivo. Fotografije su često i pretjerano retuširane.
- Problem je i odjeća. Jasno je da kampanje nisu snimali profesionalci, odnosno nisu angažirali profesionalnog fotografa i stilista koji bi pomogli u realizaciji. Tako je sako Anđelke Visković predominantnog uzorka i odvraća pozornost. Isti problem je i na plakatu Marine Lovrić, koja nosi prenapadnu točkastu maramu i velike naušnice koji dominiraju. Margareta Mađerić ima previše svega, frizura, marama, rumenilo, a mogla je bez toga - upozorava Berković.
Za lokalne izbore SDP planira dati između 11 i 12 milijuna kuna, a HDZ oko pet milijuna kuna. Dvije najveće stranke najviše su novca vjerojatno potrošile na zakup reklamnih prostora, ali su lokalne organizacije premalo vremena i novca uložile u osmišljavanje kampanje. Nije dovoljno imati dvije-tri fotografije, na njih staviti nekakav slogan i zvati to plakatom, zaključuju stručnjaci.
Megaplakat na pročelju nedovršenog hotela
Plakat Nezavisne liste Tonča Lalića, dimenzija 27,9 x 10,7 m izvješen je na pročelju nedovršenog hotela "Miramare" u Makarskoj, inače u vlasništvu Mesne industrije "Braća Pivac". Ukupne površine 290 metara kvadratnih i težak oko 150 kg, plakat je otisnut na ceradnom platnu, a za njegovo postavljanje pobrinuli su se alpinisti. Građani komentiraju kako, ako ništa, plakat barem privremeno prekriva zgradu koja godinama zjapi nedovršena u centru grada.